Njeni prsti bili su ledeni. Pokušala sam da izvučem ruku, ali stezala je sve jače. Kolega je preko telefona ponavljao: „Ne gledaj joj u lice. Pitaj gdje joj je mama.“ Izgovorila sam pitanje. Djevojčica je pustila moju šaku i pokazala prema stepenicama. „Još spava. Ne mogu da je probudim.“ Kolega mi je rekao da ostanem …
Ispustila sam telefon. Čaršaf se pomjerao kao da ga neko iznutra pritiska dlanovima. Vlasnica je vikala da ne otkrivam ogledalo i da odmah izađem. Uzela sam ključeve i potrčala prema vratima. Iza sebe sam čula svoje korake, ali u drugačijem ritmu. Kada bih zastala, oni bi napravili još jedan korak. Vlasnica me sačekala pred zgradom. …
Skinuo sam ruku s brave baš kada se iza vrata začuo smijeh. Nije bio očev. Bio je tanak, dječji, i naglo se prekinuo. Na telefonu je stigla još jedna fotografija dnevnika. „Ne govori mu svoje ime. Ne obećavaj ništa. Ako kaže da je neko tvoj unutra, prvo nazovi tu osobu.“ Odmah sam pozvao sestru. Javila …
Zgrabila sam bebu i istrčala iz sobe. Muž me zaustavio u hodniku, ali kada sam mu pokazala ekran, prestao je da govori. Na snimku je žena još stajala uz krevetić. Polako je okrenula glavu prema kameri. Umjesto lica vidjela se samo tamna mrlja, kao da je neko taj dio snimka izbrisao. Odmah smo otišli kod …
Pritisnula sam slušalicu uz uho, pokušavajući da ne dišem preglasno. Kvaka se polako spuštala. Glas pred vratima postao je nježniji: „Donijela sam ti čaj, onaj koji voliš.“ Upravo te riječi majka je govorila kada bih kao dijete imala temperaturu. Zamalo sam otključala. Onda je glas iz telefona rekao: „Pitaj je kako te zovem kada smo …
Kad je ušla, prvo je pogledala mene, pa sto u dnevnoj sobi. Na njemu su stajali papiri koje sam prethodnih dana krila čak i od roditelja. Osmijeh joj je nestao. „Šta je ovo?“, pitala je i uzela prvi papir. Nisam joj odmah odgovorila. Godinama je mislila da smo muž i ja siromašni zato što smo …
SIN NAM JE REKAO DA NE DOLAZIMO NA NJEGOVO VJENČANJE Otac naše snahe nekoliko sekundi je gledao u mene kao da ne vjeruje šta čuje. Zatim je otvorio telefon i pustio snimak. Na ekranu je bio naš sin, u odijelu, nekoliko sati prije vjenčanja. „Njeni roditelji neće doći“, govorio je nekome. „Posvađali smo se. Nemojte …
Moj sin je spustio jaknu na sto i tiho rekao: „Bako, ne moraš meni više ništa kupovati. Samo nemoj govoriti da nemaš para kad predamnom drugom unuku daješ poklone od nekoliko stotina maraka.“ Kao da je neko ugasio muziku. Svekrva ga je gledala nekoliko sekundi, a onda se okrenula prema meni. „Jesi li ga ti …
Muž me je pogledao, pa svoju majku, i bez podizanja glasa rekao: „Mama, dosta je. Ako iko ovdje treba da se stidi, onda si to ti zbog načina na koji razgovaraš sa mojom ženom.“ Svekrva je zanijemila. Navikla je da on ćuti, da je smiruje i da poslije svakog njenog ispada kaže kako „nije mislila …
Na vrhu pisma majka je napisala moje ime onako kako me zvala kad smo bile same. Čitala sam stojeći u njenoj kuhinji, dok je brat u drugoj sobi preturao po ladicama tražeći ključeve. Prve rečenice govorile su o mom djetinjstvu: „Nisam te rodila da bi mi cijelog života vraćala ono što sam ti dala.“ Zatim …










