Nitko tada nije primijetio kako su se Marine ruke lagano zatresle dok je spuštala drveni vlakić na rub stola, niti kako se tiho, prije torte, ispričala da mora na autobus jer „kokoši čekaju“. Nakon tog rođendana posjeti su potpuno prestali. Godine su prolazile u tišini. Ana je rodila još jedno dijete, Marko je gradio nove …
„Ja u tu šupu ne ulazim. Neka mi neko donese kantu iza kuće“, rekla je i prekrstila ruke. Za stolom je nastala tišina. Majka je pocrvenjela, otac spustio pogled, a brat se kiselo nasmijao kao da je to šala. Mene je presjeklo što nije rekao ni riječ u našu odbranu. Odvela sam Miru do komšinice …