Zoran je nekoliko trenutaka ćutao, a onda sjeo preko puta majke.
„Mama, napravio sam veliku grešku. Ostao sam bez posla prije nekoliko mjeseci. Nisam imao hrabrosti da ti kažem.“
Milka ga je gledala bez riječi.
„Kasnili smo s ratama za stan i prijetili su nam da ćemo ga izgubiti. Kada si mi dala novac, trebalo je samo da ga pozajmim i vratim čim pronađem posao. Ali slagao sam te da je za Stefanov fakultet.“
Milki su oči zasuzile.
„Nije mene najviše zaboljelo tih 10.000 maraka“, rekla je. „Zaboljelo me što si iskoristio vlastitog sina da slažeš svoju majku.“
Zoran je spustio glavu.
Tada se Stefan umiješao: „Bako, ja ću ti pomoći da vratiš svoju ušteđevinu. Naći ću posao, a fakultet ću upisati kada budem spreman.“
Milka ga je zagrlila.
Zoranu je rekla samo jedno:
„Novac se može ponovo zaraditi. Povjerenje mnogo teže. Od danas ćeš morati da mi pokažeš da ti ponovo mogu vjerovati.“
Nekoliko mjeseci kasnije Zoran je pronašao posao i počeo majci vraćati novac, marku po marku.
A Milka je tada shvatila da najveći gubitak nije bio novac koji je godinama štedjela — već trenutak kada je otkrila da joj rođeni sin nije govorio istinu.
