Prva rečenica glasila je: „Kad ja spavam, moja mama ide da pravi hljeb ljudima koji će se tek probuditi.“ Zastala sam nad papirom. U sali je još mirisalo na kolače, neko je pomjerao stolice, a ja sam odjednom vidjela sebe onako kako me moj sin zamišlja dok noću odlazim iz kuće.
Pisao je da moje ruke mirišu na brašno i kada ih operem. Da nekad zaspim dok mu čitam, pa on tiho završi stranicu umjesto mene. Da ujutro prvo provjerim je li doručkovao, iako sama jedem stojeći. Nijedna od tih stvari meni nije djelovala posebno. Bile su samo dio dana koji sam jedva stizala da završim.
Pred kraj je napisao da nije znao šta tačno radim u pekari, ali da je siguran da sve što odatle izađe mora biti dobro jer sam ja tamo. Zato me je prijavio. Nije pokušavao da od mene napravi važniju mamu. Već me je smatrao takvom, dok sam ja njegovu prijavu čitala kao dokaz da ga je sramota mog posla.
Spustila sam papir i rekla pred svima da nisam poslastičarka. Pakovala sam peciva, čistila radne površine i pomagala da narudžbe budu spremne na vrijeme. Sin je sjedio u prvom redu i pažljivo slušao. „Znači, i ti praviš da ljudi imaju doručak“, rekao je. Potvrdila sam. Bilo je jednostavnije nego što sam ja sebi godinama objašnjavala.
Poslije priredbe prišla mi je majka djevojčice koja je pobijedila. Ponudila je da nam pokaže recept za jednostavnu tortu, ako želimo jednom zajedno pokušati. Prihvatila sam zbog druženja, bez potrebe da sljedeći put dokazujem da mogu osvojiti nagradu. Moj kolač je do kraja ipak nestao s tanjira, vjerovatno zato što sam stavila mnogo čokolade. Sačuvala sam i prijavu, sa svim njegovim krupnim slovima i precrtanim riječima. Nekada sam po povratku iz smjene gledala samo šta nisam stigla. Sada bih prije toga pročitala nekoliko njegovih rečenica.
Kod kuće smo sastav zalijepili na frižider. Sutradan mi je sin spremio sendvič i ostavio cedulju da ga pojedem sjedeći. Poslušala sam ga. Dok sam jela, pitao je hoćemo li za vikend praviti tortu na tri sprata. Rekla sam da prvo savladamo jedan koji se ne naginje. Razmislio je i pristao, ali samo ako će biti dovoljno čokolade.
