Ako prošetate kroz neka stara seoska domaćinstva, možda ćete primijetiti neobičan detalj. Na zidu šupe ili uz ulaz u baštu visi stari sat koji odavno ne radi. Na prvi pogled izgleda kao zaboravljen predmet, ali kod pojedinih baštovana on ima sasvim drugačiju ulogu.
Nije tu da pokazuje vrijeme.
Mnogi ga koriste kao mali podsjetnik da se u bašti ne radi po satu, već po prirodi.
Početnici često pokušavaju sve obaviti prema unaprijed napravljenom rasporedu – zalivanje u određeni sat, berba tačno određenog dana ili prihrana prema kalendaru. Međutim, iskusniji znaju da biljke ne prate kazaljke.
Jedne sedmice zemlja će biti dovoljno vlažna zbog kiše, dok će već naredne tražiti više pažnje. Nekada će plod sazreti nekoliko dana ranije, a ponekad će mu trebati cijela sedmica više.
Zbog toga mnogi svakodnevno prvo obiđu baštu, pogledaju biljke, dodirnu zemlju i tek onda odluče šta će raditi tog dana.
To je navika koja se prenosila generacijama.
Nekada nije bilo aplikacija koje su slale obavještenja kada treba nešto uraditi. Ljudi su učili posmatrajući prirodu. Znali su da će im listovi, cvjetovi i zemljište mnogo bolje pokazati pravo vrijeme za rad nego bilo koji kalendar.
Zanimljivo je da upravo oni koji najmanje žure često imaju najurednije bašte. Ne zato što rade više, već zato što svaki posao obavljaju onda kada za njega dođe pravi trenutak.
Bašta nas na poseban način uči strpljenju. Ne možemo požuriti klijanje sjemena, ubrzati sazrijevanje plodova niti natjerati biljku da raste preko noći.
Možemo samo stvoriti dobre uslove i pustiti prirodu da odradi svoj dio.
Možda je upravo zato stari sat u nekim baštama ostao kao mali podsjetnik da najvažnije stvari ne određuje vrijeme na zidu, već ritam prirode.
Da li ste vi više tip koji sve planira unaprijed ili radite onako kako vam bašta tog dana “kaže”?
