Na prvi pogled izgleda kao da su zaboravili da završe posao. Trava uz ogradu nije pokošena do kraja, nekoliko divljih cvjetova još uvijek stoji, a jedan mali dio dvorišta djeluje potpuno drugačije od ostatka.
Mnogi pomisle da je riječ o nemaru.
Međutim, oni koji godinama uređuju svoje bašte često imaju sasvim drugačije objašnjenje.
Taj mali dio ostavljaju netaknut namjerno.
Tokom toplih ljetnih mjeseci upravo tu pronalaze zaklon brojni korisni insekti. Leptiri se zadržavaju na cvjetovima, pčele skupljaju nektar, bubamare traže hranu, a sitni pauci pletu mreže koje pomažu u održavanju prirodne ravnoteže.
Kada bi cijelo dvorište bilo potpuno pokošeno i očišćeno do posljednje vlati trave, mnoge od tih životinja jednostavno bi nestale.
Zbog toga pojedini baštovani svake sedmice pokose drugi dio dvorišta, dok jedan kutak uvijek ostane netaknut.
Na taj način priroda ima svoje malo utočište, a dvorište i dalje izgleda uredno.
Još jedna zanimljivost je da takva mjesta često privlače i ptice. One dolaze u potragu za sitnim insektima ili sjemenkama, pa bašta postaje mnogo življa nego što je bila ranije.
Ovakav način održavanja dvorišta ne traži dodatni novac niti posebnu opremu. Potrebno je samo malo strpljenja i spremnost da ne bude svaki centimetar savršeno uredan.
Naši stari često su govorili da dvorište ne treba da izgleda kao beton. Znali su da priroda najbolje funkcioniše kada joj ostavimo malo prostora.
Danas se toj ideji vraća sve više ljudi. Umjesto da teže savršenoj travi bez ijednog cvijeta, pokušavaju pronaći ravnotežu između urednosti i života.
Ponekad upravo ono što izgleda kao “neobavljen posao” može biti jedan od najkorisnijih poteza koje ćete napraviti u svojoj bašti.
Možda savršena bašta nije ona u kojoj je sve pokošeno, već ona u kojoj priroda još uvijek ima svoje mjesto.
Da li biste vi ostavili jedan mali kutak dvorišta potpuno prirodnim tokom ljeta?
