Slagala sam muža da moram kod ginekologa kako bih se vidjela s ljubavnikom, a onda je insistirao da me lično odveze

Slagala sam muža da moram kod ginekologa kako bih se vidjela s ljubavnikom, a onda je insistirao da me lično odveze

Pet dana se nisam vidjela sa ljubavnikom.

Nekome će to zvučati smiješno, ali meni se tih pet dana činilo kao vječnost. Moj muž je došao na godišnji odmor i odjednom je bio kod kuće od jutra do večeri.

Nisam imala nijedan dobar izgovor da izađem sama.

Sa ljubavnikom sam se viđala nekoliko mjeseci. Znam koliko je pogrešno to što sam radila, ali u tom periodu nisam razmišljala o posljedicama. Živjela sam od jednog našeg susreta do drugog.

Tog jutra više nisam mogla izdržati.

Smislila sam plan.

Rekla sam mužu da već nekoliko dana osjećam tegobe i da sam uspjela dobiti termin kod ginekologa u gradu.

Očekivala sam da će samo klimnuti glavom.

Umjesto toga, rekao je:

„Odvešću te ja.“

Zaledila sam se.

Pokušala sam ga odgovoriti.

Rekla sam da nema potrebe, da mogu autobusom i da će vjerovatno dugo čekati.

„Na godišnjem sam. Gdje žurim?“, odgovorio je.

Otišla sam u kupatilo i odmah poslala poruku ljubavniku.

Napisala sam mu da je plan propao jer muž želi da me vozi.

Odgovorio mi je poslije nekoliko sekundi.

„Nemoj ništa otkazivati. Prije nego krenete, reci mu da prvo svratite do apoteke kod tržnog centra. Ja ću biti tamo.“

Nisam razumjela šta planira.

Pitala sam ga kako ćemo se vidjeti ako muž sjedi pored mene.

„Samo uradi kako sam rekao.“

Srce mi je lupalo dok smo ulazili u automobil.

Nakon desetak minuta rekla sam mužu da moramo svratiti do apoteke jer mi je doktorica ranije preporučila nešto što treba da kupim.

Kada smo stigli, rekla sam da ću brzo završiti.

Ušla sam u apoteku.

Ljubavnika nije bilo.

Kupila sam nekoliko običnih stvari samo da moja priča izgleda uvjerljivo i vratila se prema automobilu.

Tada sam ga ugledala.

Stajao je nekoliko metara od našeg auta.

Ali nije gledao mene.

Gledao je mog muža.

Muž je izašao iz automobila.

Njih dvojica su krenula jedan prema drugom.

U tom trenutku bila sam sigurna da je sve gotovo.

A onda su se rukovali.

„Gdje si, čovječe? Nisam te vidio sto godina!“, rekao je moj muž.

Noge su mi se odsjekle.

Nisam znala da se poznaju.

Ljubavnik se ponašao potpuno normalno.

Ispostavilo se da su prije nekoliko godina radili zajedno.

Muž ga je čak pozvao na kafu.

Sjedila sam za stolom između dvojice muškaraca i jedva govorila.

Ljubavnik me nije pogledao nijednom.

Nakon desetak minuta muž je otišao do toaleta.

Čim je nestao iza vrata, okrenula sam se prema ljubavniku.

„Jesi li normalan?“

A on mi je mirno odgovorio:

„Moramo prestati.“

Nisam mogla vjerovati.

Pet dana sam smišljala način da ga vidim, slagala muža i rizikovala brak, a on me doveo u ovu situaciju samo da bi mi rekao da je gotovo.

Pitala sam ga zašto.

Tada je izgovorio rečenicu koja mi je promijenila sve.

„Zato što je tvoj muž prije nekoliko dana mene nazvao.“

Ostala sam bez riječi.

Rekao mi je da ga je muž kontaktirao pod izgovorom da želi obnoviti kontakt sa starim kolegama.

Tokom razgovora ga je nekoliko puta čudno ispitivao gdje izlazi i da li se viđa s nekim.

Ljubavnik je postao uvjeren da moj muž nešto sumnja.

„Ako nastavimo, uhvatiće nas.“

Muž se vratio za sto i razgovor je prestao.

Nakon kafe odvezao me do ginekološke ordinacije.

Sjedio je u automobilu i čekao.

Naravno, nikakav pregled nisam zakazala.

Ušla sam u zgradu i provela skoro četrdeset minuta sjedeći u hodniku, pokušavajući smisliti šta da kažem.

Kada sam se vratila u automobil, muž me je samo pitao:

„Je li sve u redu?“

Rekla sam da jeste.

Nasmiješio se.

Ali taj osmijeh mi je prvi put djelovao potpuno drugačije.

Na povratku kući nije spomenuo čovjeka kojeg smo sreli.

Nisam ni ja.

Te večeri sam dobila posljednju poruku od ljubavnika.

„Nemoj mi više pisati.“

Obrisala sam je.

Mislila sam da je tu priča završena.

Onda je muž, dok smo ležali u krevetu, spustio svoj telefon na moj noćni ormarić i rekao:

„Usput, danas si zaboravila jednu stvar.“

Pitala sam koju.

Pogledao me pravo u oči.

„Ginekolog kod kojeg kažeš da si bila danas ne radi ponedjeljkom.“

Nisam uspjela izgovoriti ni riječ.

Tada sam prvi put shvatila da možda svih tih pet dana nisam ja bila ta koja je nešto skrivala.

Možda je moj muž sve vrijeme samo čekao da vidi koliko daleko ću otići sa svojom laži.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *