Prvi put sam doveo svoju „gradsku“ djevojku na selo, a kada joj je majka rekla da odreže nokte, njen odgovor nas je sve ostavio bez riječi
Moja djevojka i ja smo tada bili zajedno nešto više od godinu dana. Upoznao sam njene roditelje, prijatelje i praktično cijelo njeno društvo, ali ona moje roditelje još nije upoznala.
Razlog je bio jednostavan – moji roditelji žive na selu i potpuno su drugačiji od nje.
Ona je odrasla u gradu. Uvijek je sređena, našminkana, vodi računa o frizuri, noktima i garderobi. Radi u kancelariji i navikla je na potpuno drugačiji život.
Moji roditelji su cijeli život proveli na selu. Drže kokoške, imaju baštu, nekoliko svinja i dosta zemlje. Otac je tih i miran čovjek, ali mama ima prilično čvrst karakter.
Nisam se stidio svojih roditelja. Naprotiv.
Ali poznavao sam majku dovoljno dobro da znam kako gleda na djevojke poput moje.
Jednog vikenda odlučili smo da ih konačno posjetimo.
Čim smo izašli iz auta, vidio sam majčin pogled.
Moja djevojka je došla u lijepoj haljini, sa sređenom kosom i dugim noktima. Mama ju je odmjerila od glave do pete, nasmiješila se i pozdravila je.
Ali poznavao sam taj osmijeh.
Nije joj se dopala.
Sjели smo ispred kuće i mama je donijela kafu i kolače. Otac je pokušavao da započne normalan razgovor, pitao je moju djevojku gdje radi, šta voli, kako smo se upoznali.
Mama je uglavnom ćutala.
Onda je pogledala njene ruke.
„Lijepi su ti nokti“, rekla je.
Moja djevojka se zahvalila.
Mama je zatim dodala:
„Samo ćeš to morati odrezati ako misliš ovdje nešto raditi. Sa tim noktima ne možeš ni krompir očistiti, a kamoli nešto ozbiljnije.“
U tom trenutku sam poželio propasti u zemlju.
Pogledao sam djevojku očekujući da će se naljutiti.
Ona je spustila šoljicu i potpuno mirno rekla:
„Ne brinite, nisam došla da vam budem radnica. Ali ako vam treba pomoć, mogu pomoći i sa noktima.“
Nastala je tišina.
Mama ju je pogledala pravo u oči.
Mislio sam da slijedi svađa.
Ali moja djevojka je ustala i pitala:
„Šta danas treba da se radi?“
Mama je pomalo zbunjeno rekla da treba ubrati paprike iz bašte i pripremiti nekoliko tegli zimnice.
„Pokažite mi.“
Nisam mogao vjerovati šta gledam.
Djevojka koja kod kuće nije imala ni baštu otišla je za mojom majkom.
Naredna dva sata provele su zajedno.
Moja djevojka je ubrala paprike, oprala ih, očistila i pomogla mami oko tegli. Naravno, nije sve radila savršeno. Nekoliko puta je pitala kako nešto treba uraditi, a mama ju je ispravljala.
Ali nije se žalila.
Nije skinula nokte.
I nijedan nije polomila.
Kasnije smo ručali zajedno.
Majka je odjednom počela mnogo više razgovarati s njom. Pitala ju je o poslu, porodici i planovima.
Kada smo krenuli kući, mama je spakovala dvije kese hrane.
Jednu je pružila meni.
Drugu mojoj djevojci.
„Ovo je za tebe.“
Djevojka joj se nasmijala i zahvalila.
Mislio sam da je neprijatnost završena.
Ali tada je djevojka otvorila torbu i izvadila malu kutijicu.
„A ja imam nešto za vas.“
Majka ju je začuđeno pogledala.
U kutijici je bila krema za ruke.
Djevojka je primijetila da su mamine ruke ispucale od rada i donijela joj kremu koju je sama koristila.
Mama nekoliko sekundi nije ništa govorila.
A onda je rekla:
„Možda sam te pogrešno procijenila.“
Moja djevojka se nasmijala.
„I ja sam mislila da ćete me otjerati čim ste vidjeli moje nokte.“
Prvi put tog dana mama se iskreno nasmijala.
Nekoliko mjeseci kasnije ponovo smo došli.
Ovog puta majka je već na kapiji čekala moju djevojku.
Ali dogodilo se nešto što nisam očekivao.
Mama je imala nalakirane nokte.
Ne duge kao moja djevojka, naravno, ali uredno sređene i obojene.
Podigla je ruke i rekla:
„Vidi šta si napravila od mene.“
Svi smo prasnuli u smijeh.
Danas su njih dvije bliže nego što sam ikada mogao zamisliti.
Mama je naučila da sređena žena ne znači automatski da je razmažena ili lijena.
A moja djevojka je naučila praviti zimnicu bolje od mene.
Najsmješnije od svega je što me sada, kad krenemo kod mojih, upravo ona požuruje riječima:
„Hajde, obećala sam tvojoj mami da ćemo joj pomoći u bašti.“
Tog prvog dana sam se plašio da će se dvije potpuno različite žene posvađati.
Na kraju su obje shvatile isto – čovjeka nikada ne treba procjenjivati po odjeći, frizuri, noktima ili tome odakle dolazi.
