A ona me je nekoliko sekundi samo gledala, a onda prasnula u smijeh.
„Budalo jedna! Poslije toliko godina druženja, to ti je najbolje što možeš da smisliš?“
Počeo sam da se izvinjavam, ali onda se uozbiljila.
„Znaš li šta je tvoj problem? Još uvijek misliš da ti je ona bila jedina šansa da budeš srećan.“
Te riječi su me pogodile. Sjela je pored mene i uhvatila me za ruku.
„Postoji nešto što ti nikada nisam rekla.“
Pogledao sam je zbunjeno.
„Kada si prije nekoliko godina rekao da ćeš zaprositi svoju djevojku, otišla sam kući i plakala cijelu noć.“
Nisam mogao da vjerujem šta čujem.
„Zašto?“
Spustila je pogled.
„Zato što sam mnogo prije nje shvatila da te ne gledam samo kao druga. Ali nisam htjela da ti uništim vezu, pa sam ćutala.“
U sobi je nastala tišina.
Tada sam shvatio da djevojka koja je bila uz mene tokom cijelog života možda nije bila samo moja najbolja drugarica.
Ali prije nego što sam stigao bilo šta da kažem, zazvonio mi je telefon.
Na ekranu se pojavilo ime moje bivše djevojke.
Poruka je glasila:
„Moramo hitno da razgovaramo. Postoji nešto što ti nisam rekla kada sam te ostavila…“
