Poruka je glasila: „Hvala ti što nisi pokušala da me impresioniraš tuđim novcem. Volio bih da se ponovo vidimo.“ Iskreno, prvo sam se nasmijala. Nisam ni znala da sam bila na nekakvom testu. Odgovorila sam mu da možemo ponovo izaći, ali da ubuduće ne želim skrivene provjere.
Ako želi nešto saznati o meni, neka me jednostavno pita.nnNa drugom sastanku priznao mi je da je iza sebe imao vezu u kojoj je stalno plaćao skupe večere, putovanja i poklone, a djevojka ga je napustila čim je ostao bez dobro plaćenog posla. Zato je sada želio da vidi hoću li se naljutiti zbog podjele računa. Rekla sam mu da razumijem njegov strah, ali da ljubav ne može početi ispitom na kojem samo jedna osoba zna pitanja.Nastavili smo se viđati.
Nekad je plaćao on, nekad ja, a nekad bismo podijelili račun. Sve je djelovalo jednostavno dok mi poslije nekoliko mjeseci nije predložio zajednički život. Tada je izvadio svesku u kojoj je zapisivao svaki iznos koji je potrošio na mene — čak i kafu od prvog susreta.
Mirno je rekao da ćemo, prije useljenja, morati izjednačiti dug.nnGledala sam spisak i shvatila da njegov finansijski test nikada nije prestao. Nije tražio ravnopravnu partnerku, nego osobu nad kojom će voditi preciznu evidenciju. Izvadila sam telefon, sabrala sve što sam ja platila i pokazala mu da je, prema njegovoj računici, zapravo on meni dugovao četrdeset sedam eura. Pocrvenio je i pokušao se našaliti.nnNisam uzela novac. Ostavila sam mu svesku i rekla: „Smatraj da je ostatak cijena lekcije.“ Toga dana sam završila vezu. Tek kasnije sam razumjela da sam zaista prošla test — samo što nisam dokazala njemu da sam vrijedna veze, nego sebi da znam otići kada neko povjerenje zamijeni računicom.
