Prije dva mjeseca saznao sam da me djevojka vara s mojim najboljim drugom. Čovjekom kojeg poznajem skoro cijeli život, koji je sjedio za mojim stolom, dolazio u moju kuću i kojem sam pričao stvari koje nisam govorio nikome drugom.
Saznao sam sasvim slučajno. Na njenom telefonu pojavila se njegova poruka dok je bila u kupatilu. Nisam želio da čitam, ali nekoliko riječi koje su se pojavile na ekranu bilo je dovoljno da mi sve postane jasno.
Nisam napravio scenu.
Nisam joj rekao da znam.
Nisam čak ni njega pozvao.
Naredna dva mjeseca ponašao sam se potpuno normalno. Smijao sam se s njom, išli smo na večere, planirali ljeto, a nekoliko puta sam čak sjedio na kafi s njim i slušao kako me pita kako nam ide veza.
U sebi sam samo čekao pravi trenutak da im oboma pokažem da znam.
Sinoć sam djevojci rekao:
„Obuci najljepšu haljinu koju imaš. Vodim te negdje.“
Odmah se nasmijala.
Mislila je da ću je zaprositi.
Čak me nekoliko puta tokom vožnje pitala zašto sam tako tajanstven.
Odveo sam je do mjesta pored rijeke gdje smo imali prvi pravi sastanak. Šetali smo nekoliko minuta, a ona me držala za ruku i pričala kako joj je to najljepše iznenađenje koje sam joj priredio.
U jednom trenutku namjerno sam zastao nekoliko koraka iza nje.
Kada je primijetila da nisam pored nje, okrenula se.
„Šta radiš tamo?“, nasmijala se.
Iz džepa sam izvadio malu kutijicu.
Stavila je ruke preko usta.
Bila je ubijeđena da je unutra prsten.
Prišao sam joj i pružio kutijicu.
„Otvori.“
Otvorila ju je.
Unutra nije bio prsten.
Bio je mali USB.
Osmijeh joj je nestao.
„Šta je ovo?“
Rekao sam:
„Dva mjeseca mog ćutanja.“
Gledala me nekoliko sekundi, a onda je problijedjela.
„Ne razumijem.“
Izvadio sam telefon i pokazao joj nekoliko fotografija ekrana sa porukama između nje i mog najboljeg druga.
Nije rekla ni riječ.
Samo je počela plakati.
„Mogu sve objasniti.“
„Ne moraš“, rekao sam. „Imao sam dva mjeseca da pročitam dovoljno.“
Tada me uhvatila za ruku i počela govoriti da je pogriješila, da se desilo samo nekoliko puta i da mene zapravo voli.
Ali nisam završio.
„Postoji još nešto“, rekao sam.
Pokazao sam prema klupi nekoliko metara iza nje.
Tamo je sjedio muškarac u kapuljači.
Ustao je i krenuo prema nama.
Čim je prišao svjetlu, djevojka ga je prepoznala.
Bio je to moj najbolji drug.
Ali nije izgledao kao čovjek koji je došao da joj pomogne.
Pogledao ju je i rekao:
„Moraš mu reći istinu. Sve.“
Djevojka je počela odmahivati glavom.
„Nemoj, molim te.“
Pogledao sam njih dvoje.
„Kakvu istinu?“
Drug je izvadio telefon i otvorio jednu poruku.
„Ona ti nije rekla zašto je sve ovo počelo.“
Pročitao sam poruku i nekoliko sekundi nisam mogao progovoriti.
Jer iz nje je bilo jasno da njihova priča nije počela prije dva mjeseca.
Nije čak ni počela dok smo ona i ja bili zajedno.
Počela je nekoliko godina ranije.
A posljednja rečenica u poruci otkrila je nešto zbog čega sam shvatio da me nisu lagali samo o prevari.
Lagali su me o tome kako smo se ona i ja uopšte upoznali…
