…pružio kovertu i rekao: „Ovo je od mene. Otvori je tek kada ostaneš sam.“
Pomislio sam da je unutra nekoliko stotina eura, pa sam kovertu stavio sa ostalim poklonima. Tek sljedećeg jutra sjetio sam se njegovih riječi i otvorio je.
Unutra nije bilo samo novca. Bila je knjižica sa uredno zapisanim datumima — svaki mjesec otkako sam počeo da radim. Pored svakog datuma stajalo je: 150 €.
Na posljednjoj stranici pisalo je:
„Sine, nijedan euro koji si mi dao nisam potrošio. Želio sam da naučiš da svaki mjesec odvajaš dio plate i da shvatiš koliko košta samostalan život.“
Uz knjižicu je bio izvod sa posebnog računa. Na njemu je bio sav novac od stanarine koju sam mu godinama davao, a on je na tu sumu dodao još toliko iz svoje ušteđevine.
Nisam mogao da vjerujem.
Godinama sam mislio da mi otac bez razloga uzima novac, a on ga je zapravo čuvao za dan kada ću osnovati svoju porodicu.
Prišao sam mu i zagrlio ga. Rekao sam mu da mi je žao što sam se toliko puta ljutio na njega.
Samo se nasmijao i rekao:
„Nisam želio da ti ostavim samo novac. Htio sam da ti ostavim naviku koja će ti vrijediti mnogo više.“
