Zavladala je tišina.
Mihajlo je konačno podigao pogled.
— Andrea, rekao sam ti da ne znam gdje je tablet.
— Nisam rekla da si ga ti uzeo — odgovorila sam. — Samo sam pitala gdje je.
Svekrva je odmah odmahnula rukom.
— Dosta! Nestao je i odmah optužuješ nas.
Uzela sam torbu i izašla. Nisam imala snage da se raspravljam. Otišla sam kod prijateljice i pokušala shvatiti šta se upravo dogodilo.
Dva sata kasnije neko je snažno pokucao na vrata.
Otvorila sam i ugledala Elenu.
Ali više nije izgledala ljutito.
Bila je blijeda, ruke su joj drhtale, a u naručju je držala moj tablet.
— Gdje si ga našla? — upitala sam.
Nije odgovorila. Samo ga je pružila prema meni.
Na ekranu je još uvijek bio otvoren jedan video.
Pritisnula sam „play“.
Snimak je nastao nekoliko dana ranije. Kamera na tabletu slučajno je ostala uključena i snimila razgovor u dnevnoj sobi.
Prepoznala sam glas svoje svekrve.
A onda sam čula Mihajla.
Razgovarali su o novcu koji je mjesecima nestajao s našeg zajedničkog računa.
— Mihajlo mi je rekao da ti ništa ne govorim — prošaptala je Elena. — Mislila sam da te samo želi zaštititi.
Pogledala sam je u nevjerici.
— Od čega?
Spustila je pogled.
— Od istine o tome kome je slao taj novac.
U tom trenutku začuo se automobil ispred kuće.
Mihajlo je izašao iz njega i krenuo prema vratima.
Elena me uhvatila za ruku i tiho rekla:
— Nemoj mu još reći da si vidjela snimak. Postoji još nešto što moraš saznati.
