Izgovorio je ime mladenkinog oca. Ispod sjedišta pronašao je njegovu izgubljenu fasciklu, a u njoj ugovor o pozajmici kojom je plaćena svadba. Kao dužnik bio je naveden moj brat. Kao zalog, kuća naše majke. U snimku je moj muž pokazao dokument i rekao da traži vlasnika jer niko ne odgovara na njegove pozive.
Brat je uspio da zaustavi snimak, ali majka je već ustala. Pitala ga je samo kada je ona dozvolila da se njena kuća pominje u tom poslu. Rekao je da je sve nesporazum i da dokument nije završen. Mladenkin otac je tada tražio da razgovaraju nasamo, što je majku uplašilo više od samog snimka.
Pozvala sam muža. Čekao je nedaleko, jer nije želio da se sama vraćam kući. Nije znao da će pustiti cijeli njegov video; poslao ga je bratovom kumu nakon što mu je brat tri puta spustio slušalicu. Kum je mislio da je dio dogovorenog iznenađenja za mladence. Ružno je zvučalo, ali je objašnjavalo kako je taj snimak stigao na platno.
Sutradan smo otišli sa majkom da provjerimo dokumentaciju. Kuća nije bila opterećena. Brat ju je obećao kao buduće nasljedstvo i ubjeđivao ljude da će majka potpisati šta god zatraži. Pravne riječi nisu ublažile ono što je uradio. U njegovoj računici njena starost već je bila gotova stvar.
Majka je odbila da plaća svadbu koju nije naručila. Brat je prodao automobil i preselio u manji stan sa suprugom. Mene je mjesecima optuživao da sam mu uništila početak braka. Nisam odgovarala, jer nisam ja njega učila da tuđi krov koristi kao dokaz vlastite važnosti.
Prošle zime automobil mu je stao pred našom radnjom. Moj muž je otvorio kapiju i pomogao mu da ga ugura. Brat je prvi put pružio ruku prije nego što je zatražio uslugu. Nije to izbrisalo svadbu, ali sam gledajući ih pomislila da možda ipak nešto počinje učiti.
