Kćerka je rekla da je zet imao dugove i da su mu prijetili oduzimanjem imovine. Mislila je da će prodati moj stan, zatvoriti dug i kasnije mi kupiti manji. Govorila je brzo, kao da će plan postati manje strašan ako ga izgovori u jednom dahu. Pitala sam je kada je u tom planu namjeravala pitati mene.
Kupci su stajali na vratima s ugovorom koji su smatrali urednim. Ni oni nisu znali da me gledaju prvi put. Pozvala sam ih da sačuvaju dokaze o svakoj uplati. Nisam imala razlog da vičem na ljude koji su upravo shvatili da njihov novi dom možda nije njihov. Kćerka je pokušala uzeti papire, ali ih čovjek više nije puštao.
U banci sam prijavila da dokumenti i moji podaci mogu biti zloupotrijebljeni, a zatim sam uz stručnu pomoć pokrenula postupak zbog prodaje bez mog znanja. Ispostavilo se da je kćerka ranije imala punomoć za izdavanje stana. Za prodaju su pripremili drugi dokument s potpisom koji nisam stavila.
Preselila sam kod prijateljice dok se stvari ne razriješe. Unuku sam objasnila da baka sada spava na drugom mjestu, ali da ga i dalje voli. Jednog dana donio mi je crtež kuće s tri prozora. Rekao je da je jedan samo moj, da mi više niko ne govori da smetam. Sačekala sam da ode prije nego što sam zaplakala.
Kćerka je počela vraćati dio novca i sarađivati u raspetljavanju prodaje. Zeta je napustila tek kada je saznala da dug koji je otplatila nije bio njegov jedini. Nisam joj rekla da je dobila šta je zaslužila. Znala sam kako izgleda kad te neko koristi, ali to nije izbrisalo ono što je ona uradila meni.
Dugo smo se viđale samo na kratkim šetnjama s dječakom. Povjerenje se nije vratilo s prvom uplatom ni prvim izvinjenjem. Kad sam se konačno vratila u svoj stan, promijenila sam bravu i sjela pored prozora. Na frižider sam stavila unukov crtež. Ključ sam prvi put poslije mnogo godina zadržala samo za sebe.
