Ako pogledate stare seoske bašte, primijetićete nešto neobično. Pored povrća koje služi za ishranu, često su rasle biljke koje niko nije namjeravao ubrati niti unijeti u kuću.
Na prvi pogled izgledalo je kao da samo zauzimaju mjesto.
Međutim, naši djedovi i bake imali su vrlo dobar razlog za to.
Uvijek su ostavljali dio bašte prirodi. Neke biljke bi pustili da procvjetaju do kraja, iako su ih mogli ubrati mnogo ranije. Druge su ostavljali da razviju sjeme koje će kasnije poslužiti pticama ili se samo rasuti po zemlji.
Na cvjetovima su se okupljale pčele, leptiri, bumbari i brojni drugi oprašivači. Dok su obilazili cvjetove, istovremeno su posjećivali i voćke, tikvice, krastavce, bundeve i mnoge druge biljke kojima je oprašivanje neophodno.
Osim toga, procvjetale biljke privlačile su i razne korisne insekte koji su bili dio prirodne ravnoteže u bašti.
Stari baštovani nisu željeli da svaki kutak bude pod motikom. Znali su da priroda najbolje funkcioniše kada nije sve savršeno uređeno.
Zbog toga je uz ogradu često rastao divlji cvijet, iza šupe nekoliko biljaka koprive, a u uglu dvorišta cvjetovi koje niko nije dirao.
Takva mjesta možda nisu izgledala uredno kao današnje bašte, ali su bila puna života.
Danas mnogi žele da svaki pedalj zemlje bude zasađen povrćem ili ukrasnim biljkama. Međutim, sve više stručnjaka savjetuje da se u svakom vrtu ostavi makar mali dio u kojem će priroda raditi svojim ritmom.
To ne zauzima mnogo prostora, ali može doprinijeti raznovrsnosti života u bašti.
Naši stari nisu poznavali moderne izraze poput biodiverziteta ili ekosistema, ali su kroz iskustvo shvatili ono što danas potvrđuje i nauka – priroda najbolje funkcioniše kada u njoj ima mjesta za sve.
Možda upravo zato njihove bašte nisu bile samo pune plodova, već i pune zujanja pčela, šarenih leptira i pjesme ptica.
Ponekad je najbolja odluka upravo ona da dio bašte prepustimo prirodi i pustimo je da pokaže koliko može biti korisna.
Da li biste vi ostavili jedan mali kutak bašte potpuno prirodan ili volite da svaki dio bude uredno sređen?
