Kada poslije renoviranja ostane nekoliko starih cigli, većina ljudi ih skloni iza šupe ili jednostavno baci. Međutim, u mnogim starim domaćinstvima cigla je godinama bila jedan od najkorisnijih predmeta u bašti.
Nije služila samo za zidanje.
Iskusni domaćini često su njome obilježavali početak i kraj gredica. Tako je bilo mnogo lakše održavati redove ravnim, a cijela bašta izgledala je urednije.
Na mjestima gdje se poslije kiše stvaralo blato, nekoliko cigli postavljalo se kao mali prolaz. Zahvaljujući tome moglo se prići biljkama bez gaženja mokre zemlje i prljanja obuće.
Mnogi su cigle koristili i kao oslonac za daske ili police na kojima su privremeno držali sanduke sa ubranim povrćem tokom berbe.
Ako je trebalo podići saksiju iznad zemlje kako bi višak vode lakše oticao, obična cigla bila je sasvim dovoljna. Tako je vazduh mogao slobodnije kružiti ispod saksije, a dno je sporije propadalo.
Naši stari često su od nekoliko cigli pravili i male rubove oko cvjetnih gredica. Takvo rješenje trajalo je godinama i nije zahtijevalo gotovo nikakvo održavanje.
Još jedna zanimljiva primjena bila je označavanje mjesta gdje su posađene višegodišnje biljke ili lukovice. Kada tokom zime nestanu nadzemni dijelovi biljke, cigla je podsjećala da se ispod zemlje nešto već nalazi.
U vrijeme kada nije bilo mnogo plastične opreme za baštu, ljudi su koristili ono što su imali u svom dvorištu. Upravo zato je gotovo svaki predmet imao više različitih namjena.
Stare cigle nisu bile otpad, već dio svakodnevnog rada. Mogle su trajati decenijama i svake godine ponovo pronaći svoje mjesto među biljkama.
Danas mnogi traže skupa rješenja za uređenje bašte, a često zaboravljaju da su najpraktičnije ideje upravo one najjednostavnije.
Ponekad nekoliko običnih cigli može učiniti baštu urednijom, praktičnijom i lakšom za održavanje, bez velikih ulaganja.
Možda baš zato naši djedovi nikada nisu žurili da ih bace.
Da li vi stare cigle čuvate u dvorištu ili ih se riješite čim završite građevinske radove?
