Većina ljudi čim počne plijevljenje sav korov ubaci u kolica ili vreću i odnese što dalje od bašte. Smatraju da mu nije mjesto među biljkama i da ga se treba riješiti što prije.
Međutim, naši djedovi i bake nisu uvijek radili na isti način.
Prilikom čišćenja bašte pažljivo su razdvajali korov. Biljke koje su već razvile sjeme ili pokazivale znakove bolesti odmah su uklanjali i iznosili iz bašte. Ali mladi, zdravi korov često nije završavao na otpadu.
Umjesto toga, odlagali su ga na posebnu gomilu zajedno sa drugim biljnim ostacima.
Vremenom se ta gomila pretvarala u vrijednu organsku masu koja se mogla koristiti za kompostiranje. Na taj način ništa nije odlazilo uzalud, a prirodni materijal vraćao se zemlji iz koje je i nastao.
Naravno, veoma je važno razlikovati korov koji je već počeo da formira sjeme od onog koji je tek iznikao. Ako se u kompost stavi biljka puna sjemena, postoji mogućnost da se kasnije ponovo proširi po cijeloj bašti.
Iskusni baštovani upravo zbog toga nikada nisu radili na brzinu. Svaku biljku koju iščupaju kratko bi pogledali prije nego što odluče gdje će završiti.
Još jedna zanimljiva navika bila je da se korov nikada ne ostavlja u velikim gomilama između redova. Ako se osuši i raznese ga vjetar, sjeme se može rasuti po cijeloj bašti.
Naši stari govorili su da u prirodi gotovo ništa nije potpuno beskorisno. Čak i biljke koje ne želimo među povrćem mogu imati svoju svrhu ako se pravilno iskoriste.
Baštovanstvo ih je naučilo da razlikuju ono što treba sačuvati od onoga što treba ukloniti. Upravo ta sposobnost dolazila je sa iskustvom, a ne iz knjiga.
Danas se mnogo govori o iskorištavanju prirodnih materijala i smanjenju otpada, a naši preci su to radili mnogo prije nego što su takvi savjeti postali popularni.
Možda upravo zato njihove bašte nisu bile samo rodne, već i mnogo ekonomičnije za održavanje.
Ponekad nije najvažnije koliko ste korova počupali, već šta ste poslije uradili s njim.
Da li vi sav korov bacate ili dio koristite za kompost kada je za to pogodan?
