Luka je spustio pogled i dugo ćutao. Vidjela sam da mu oči postaju pune suza.
„Bako, nisam prestao dolaziti zato što te ne volim. Ti si jedina osoba kod koje sam se uvijek osjećao voljeno.“
Srce mi je zadrhtalo.
„Pa šta se onda dogodilo, sine moj? Jesam li te nečim povrijedila?“
Odmahnuo je glavom i još jače me zagrlio.
„Mama i tata su mi rekli da više ne dolazim tako često. Kažu da si stara, da ti treba mir i da ti samo smetam.“
Osjetila sam kako mi se noge odsijecaju. Nisam mogla vjerovati onome što čujem.
„Ali, Luka, ti meni nikada nisi smetao. Tvoj dolazak je jedina radost koju imam otkako je djed umro.“
Tada je izvadio telefon i pokazao mi poruke koje je dobijao od roditelja.
Ali ono što sam pročitala u posljednjoj poruci potpuno me slomilo.
Moja rođena kćerka napisala je nešto zbog čega sam shvatila da razlog Lukinog nedolaska nije bio samo moj mir.
Iza svega se krila tajna o mojoj kući koju su mjesecima skrivali od mene.
A kada mi je Luka otkrio šta su planirali, znala sam da više ništa neće biti kao prije…
