Ispod posljednjeg računa pisalo je: „Ako platim kiriju prije petka, mama neće morati da bira između stana i hrane.“ Čitala sam to pred razrednicom, osjećajući kako mi gori lice. Kćerka nije čuvala komšijsko dijete. Poslije škole je pomagala starijoj ženi iz zgrade: donosila namirnice, čistila stepenice i nosila joj stvari iz apoteke. Žena joj je davala novac koji je ona skrivala u svesku. Ocjene su joj počele padati, a nekoliko puta je zaspala na času.
Kod kuće sam je pitala zašto mi ništa nije rekla. Odgovorila je da me je čula kako telefonom molim za još jednu sedmicu za kiriju i da je shvatila da pomoć neće stići sama. Rekla je i da je vidjela kako preskačem večeru, premda sam tvrdila da nisam gladna. Nisam mogla reći da je sve pogrešno razumjela. Trudila sam se da pred njom budem mirna, a ipak je znala više nego što sam mislila.
Zamolila sam je da sjedne pored mene. Zahvalila sam joj što je htjela pomoći, ali sam jasno rekla da dijete ne smije nositi naše račune. Njena škola, san i slobodno vrijeme nisu novac koji ja mogu trošiti. Razrednica nas je već povezala s porodicom koja je nudila privremenu pomoć, a ja sam dogovorila razgovor u službi koja pomaže roditeljima bez posla. Takođe sam pozvala stanodavca i prvi put otvoreno rekla kada mogu platiti, umjesto da pred kćerkom šapućem u hodniku.
Starija komšinica je došla da se izvini. Nije znala da djevojčica dolazi toliko često niti zašto skuplja novac; mislila je da štedi za telefon. Dogovorile smo da kćerka može navratiti na čaj kad želi, ali ne kao radnica koja će nadoknađivati moje prihode. Kćerka se naljutila i rekla da je ne tretiram kao malu. Odgovorila sam da ozbiljno shvatam njenu brigu, upravo zato što neću dozvoliti da joj uništi djetinjstvo.
Nisam sutradan našla posao niti su svi računi nestali. Dobili smo malo vremena i stvarnu pomoć. Naveče smo zajedno precrtale brojeve u svesci, a na prvu praznu stranicu ona je napisala plan za školski izlet. Rekla sam joj da to sada bude njen posao: da misli o mjestima na koja želi otići. O tome kako ćemo tamo stići pobrinut ću se ja, uz pomoć koju sam konačno pristala tražiti.
