Na ceduljici je pisalo:
„Hvala vam što ga puštate da odmori kod vas. Moj muž i ja imamo dvoje male djece, a naš pas ih obožava i stalno se igra s njima. Otkako su djeca na raspustu, u kući je buka od jutra do večeri. Izgleda da je pronašao vaše dvorište kao svoje mirno mjesto za popodnevnu dremku. Nadam se da vam ne smeta.“
Nasmijao sam se i pustio psa unutra. Kao i svakog dana, legao je na isto mjesto i zaspao.
Prije nego što je otišao, napisao sam novu ceduljicu i zakačio mu je za ogrlicu:
„Ne smeta mi. Zapravo, drago mi je što dolazi. Ali sutra se vraćam u grad i neko vrijeme neću biti ovdje.“
Sljedećeg jutra, dok sam pakovao stvari u automobil, pas se ponovo pojavio. Ovoga puta nije došao sam.
Iza njega su stajala dva mala dječaka i njihova majka. U rukama je držala nešto zbog čega sam ostao potpuno zatečen…
