Kada u bašti nikne biljka koju nisu posadili, većina ljudi odmah posegne za motikom i ukloni je bez mnogo razmišljanja. Smatraju da je svaka samonikla biljka korov koji samo smeta povrću.
Međutim, iskusni baštovani ne donose odluku tako brzo.
Prije nego što nešto uklone iz bašte, prvo pogledaju o kojoj se biljci radi. Tokom godina naučili su da među samoniklim biljkama ima i onih koje mogu biti veoma korisne.
Neke privlače pčele, leptire i druge korisne insekte koji obilaze cvjetove povrća. Druge svojim korijenom rahle zemljište, dok pojedine mogu poslužiti kao odličan dodatak kompostu nakon što završe svoj životni ciklus.
Naravno, to ne znači da svaku biljku treba ostaviti da raste. Ako počne da se previše širi i oduzima prostor povrću, najbolje ju je ukloniti na vrijeme.
Iskusni baštovani zato uvijek nastoje pronaći ravnotežu. U bašti ne žele ni potpuno prazno zemljište, ali ni biljke koje će ugušiti ono što su posadili.
Još jedna zanimljiva navika jeste da svakog proljeća posmatraju koje se samonikle biljke prve pojavljuju. Na taj način bolje upoznaju svoje zemljište i lakše planiraju naredne radove.
Mnogi čak vode malu svesku u koju bilježe šta su primijetili tokom sezone – koje biljke su najbolje uspjele, gdje je bilo najviše cvjetova i koje su samonikle vrste bile najčešće.
Takve bilješke često postanu dragocjene nakon nekoliko godina, jer pomažu da se bolje razumije kako se bašta mijenja iz sezone u sezonu.
Naši stari nisu gledali na prirodu kao na neprijatelja kojeg treba potpuno ukloniti. Posmatrali su je, učili iz nje i trudili se da iskoriste ono što im može koristiti.
Upravo zato njihove bašte nisu bile samo mjesto gdje raste povrće, već mali ekosistem u kojem je svaka biljka imala svoju ulogu.
Možda sljedeći put, prije nego što počupate prvu biljku koja nikne sama od sebe, vrijedi odvojiti nekoliko minuta da saznate šta je zapravo izraslo u vašoj bašti.
Da li prvo provjerite koja je biljka nikla ili je odmah uklonite čim je ugledate?
