Kad se prije nekih mjesec dana vratila u Srbiju, svi smo se iznenadili. Došla je sama, sa dva velika kofera, ali bez muža i djece. Niko nije znao šta se dogodilo, a ona je izbjegavala pitanja.
Nekoliko dana kasnije srele smo se ispred prodavnice. Nisam izdržala pa sam je pitala zašto se vratila. Samo je spustila pogled i rekla:
„Nije sve bilo onako kako je izgledalo. Mislila sam da sam dobila život iz snova, ali sam tek kasnije shvatila koliko sam pogriješila.“
Ispričala mi je da su prve godine braka bile lijepe. Djeca su je prihvatila, muž joj je pružao sve što joj je trebalo, a ona je rijetko dolazila u Srbiju. Međutim, kako su djeca odrastala, odnosi u kući počeli su da se mijenjaju.
Najveći šok doživjela je kada joj je muž jednog jutra, potpuno mirno, stavio nekoliko papira na sto. Rekao joj je da ih pročita i potpiše.
Kada je vidjela šta piše, nije mogla da vjeruje svojim očima.
Ispostavilo se da je čovjek mjesecima pripremao razvod. Kuća u kojoj su živjeli bila je njegova još prije njihovog braka, a gotovo sva ostala imovina bila je uređena tako da ona na nju nije mogla računati.
„Tada sam shvatila da sam prije nekoliko godina ostavila sve svoje i otišla za čovjekom kojeg zapravo nisam dovoljno poznavala“, rekla mi je.
Spakovala je stvari i vratila se u Srbiju. Danas živi kod svoje sestre i pokušava da počne ispočetka.
Na kraju mi je rekla jednu rečenicu koju neću zaboraviti:
„Ljudi su mislili da sam otišla u Švicarsku i dobila sve. A ja sam se vratila sa dva kofera i jednom velikom životnom lekcijom.“
