…imam ozbiljnu infekciju koja se najčešće prenosi intimnim odnosom. U ordinaciji mi se zavrtjelo. Do braka nisam bila ni sa kim, pa sam odmah shvatila šta nalaz može značiti. Doktor je pokušao ostati profesionalan. Rekao je da prvo uradimo dodatne testove i da suprug obavezno dođe na pregled, jer se oboje moramo liječiti.
Kući sam stigla s nalazima u torbi i hiljadu pitanja u glavi. Suprug je najprije tvrdio da je sigurno riječ o grešci. Kada sam mu rekla da doktor traži i njegov test, naljutio se i optužio mene da mu ne vjerujem. Ta reakcija mi je bila bolnija od samog nalaza. Spakovala sam nekoliko stvari i otišla kod sestre dok ne dobijemo konačne rezultate.
Poslije dva dana priznao je istinu. Nekoliko mjeseci prije vjenčanja imao je kratku vezu s kolegicom. Tvrdio je da se sve dogodilo samo jednom, da je prekinuo kontakt i da se plašio da će me izgubiti ako mi kaže. Nije znao da ima infekciju jer nije osjećao nikakve simptome.
Terapiju smo oboje završili i kontrolni nalazi su bili uredni, ali ono između nas nije se moglo izliječiti tabletama. Molio me da mu oprostim, obećavao savjetovanje i potpunu iskrenost. Pristala sam na nekoliko razgovora kod bračnog terapeuta, ne zato što sam već odlučila ostati, nego zato što sam željela donijeti odluku mirne glave.
Na terapiji se otkrilo da problem nije bio samo jedna prevara. Mjesecima je lagao o dugovima, izlascima i kontaktu s tom ženom. Shvatila sam da sam se udala za sliku koju mi je pažljivo pokazivao, a ne za čovjeka kakav je zaista bio.
Tri mjeseca nakon vjenčanja podnijela sam zahtjev za razvod. Mnogi su govorili da odustajem prebrzo, ali nisu oni sjedili u ordinaciji držeći nalaz koji je srušio sve što sam vjerovala. Danas sam zdrava i mnogo opreznija. Najvažnije što sam naučila jeste da bol i peckanje nisu nešto što žena treba šutke trpjeti, čak ni nakon prvog odnosa. Pregled mi nije spasio brak, ali je spasio moje zdravlje i zaustavio mnogo veću laž na samom početku.
