Žena se predstavila kao Sanja, a djevojčica kao njena kćerka Mila. Sanja nije bila moja sestra. Bila je kćerka žene koju je mama kao mlada primila u našu kuću kad je ova ostala bez porodice. Godinama su živjele kao sestre. Ja sam tada bila premala da pamtim, a poslije su se odselile. Mama mi je govorila da sam jedinica jer se to pitanje uvijek odnosilo na njenu djecu. Nikad nije našla pravi trenutak da ispriča koliko je ljudi kroz naš dom prošlo kao porodica.
Ključ je bio od zadnjeg ulaza. Mama ga je Sanji dala nekoliko mjeseci prije smrti, kada je počela teže hodati. Sanja je dolazila utorkom dok sam ja radila i donosila joj namirnice. Mama mi je prećutala te posjete jer nisam voljela da u kuću ulaze ljudi koje ne poznajem. Mila je često dolazila s majkom; mama joj je čitala iste knjige koje je čitala meni. Nadimak je čula tada. Za nju je ta žena zaista bila baka, iako na papiru nisu bile u srodstvu.
Naljutila sam se. Nije me boljelo to što je mama voljela još nekoga, nego što sam na sahrani saznala da je posljednje mjesece dijelila s ljudima o kojima mi nije govorila. Sanja je rekla da je nekoliko puta predlagala da se upoznamo. Mama je odgovarala da će „sljedeće nedjelje“, pa bi se opet uplašila mog pitanja zašto mi je sve to skrivala. Sanja nije došla da traži dio kuće. Donijela je ključ da ga vrati i malu kutiju fotografija koje mama nikad nije uspjela poslati meni.
Otvorile smo kutiju u kuhinji nakon sahrane. Na jednoj slici bile smo Sanja i ja kao djeca, na podu, s istim crvenim mašnama. Sjetila sam se igre, ali ne njenog imena. Mila je pokazala prstom na fotografiju i pitala jesmo li tada bile sestre. Nisam znala šta da kažem, pa sam rekla istinu: bile smo dvije djevojčice koje je moja mama pazila, a kasnije se izgubile iz vida.
Sanja je krenula kući i ostavila ključ na stolu. Vratila sam joj ga. Rekla sam da ne znam kakav ćemo odnos izgraditi, ali da ne želim da Mila pamti kako su joj na bakinoj sahrani zatvorena vrata. Narednog utorka došle su na čaj. Mama se nije mogla vratiti da mi objasni svoju šutnju, ali je iza nje ostalo dovoljno ljubavi da pokušamo početi razgovor.
