…vratio se kući sa ture i policija ga je čekala ispred zgrade. Tek tada sam shvatio da ona priča o Golfu 3 i „ženi koja mu daje auto“ uopšte nije bila bezazlena anegdota.
Ispostavilo se da automobil koji mi je pokazivao kao svoj nije bio legalno kupljen. Mladić kog je sreo na pumpi prodavao je vozila sa falsifikovanim papirima i mijenjao tablice prije nego što bi ih prebacio dalje.
Vozač mi je kasnije priznao da je znao da nešto nije u redu. Cijena je bila smiješno niska, ali je sebi govorio da samo ima sreće i da ga se ne tiče odakle vozilo dolazi.
Priča o sredovječnoj ženi, tajnim susretima i novcu bila je uglavnom izmišljena. Time se hvalio pred društvom jer je želio da izgleda kao čovjek koji se „snađe“ gdje god ode.
Problem je nastao kada je isti automobil korišten u još nekoliko prevara. Policija je preko kamera povezala registracije i shvatila da se njegovo ime pojavljuje uz više sumnjivih vozila.
Najbizarniji detalj bile su one patike na televizoru. Emisija koju smo gledali prikazivala je prilog sa sigurnosne kamere benzinske pumpe, a u jednom kadru se zaista vidio dio njegovog auta. Zato je tako brzo promijenio kanal.
Nije završio u pritvoru zbog onoga čime se hvalio, nego zbog pomaganja u preprodaji ukradenih automobila. Ja sam mislio da slušam nevjerovatnu priču iz života jednog šofera, a zapravo sam sjedio u dnevnoj sobi čovjeka kog je policija već nekoliko mjeseci povezivala sa slučajem.
