Prodavačica je iz ladice izvadila kopiju narudžbe. Moja sestra je tog mjeseca promijenila broj, a moj je ostao zapisan kao rezervni iz vremena kada sam i sama kupovala u toj cvjećari. Zato je žena nazvala mene. Na čestitki je pisalo: „Za svaki petak koji pripada nama.“ Ispod je stajao datum mog vjenčanja.
Nisam napravila scenu u radnji. Zamolila sam da mi pokaže narudžbu još jednom i zapamtila datum uplate. Bio je to dan kada je muž rekao da nemamo dovoljno novca da odemo s djecom na nekoliko dana. Vratila sam se u automobil i dugo sjedila bez paljenja motora. Najviše me boljelo što sam tog dana tješila njega.
Sestra se javila veselo, pitajući hoćemo li u nedjelju kod majke. Rekla sam samo: „Buket te čeka.“ Nastala je tišina, pa je izgovorila njegovo ime. Nije trebalo dalje objašnjenje. Zamolila me da ne govorim majci jer joj je zdravlje slabo. Prva njena briga opet je bila kako da posljedice ne stignu do nje.
Muž je priznao kad sam mu pokazala podatke koje sam zapisala. Govorio je da je počelo nedužno, da su se razumjeli i da nije htio da me povrijedi. Pitala sam zašto je na njihovu čestitku stavio naš datum. Rekao je da je to bio prvi petak kad su se sreli nasamo. Na godišnjicu je mene poslao kod majke.
Nisam djeci pričala detalje. Rekli smo im da ćemo neko vrijeme živjeti odvojeno i da nisu ništa kriva. Sestra je pokušala doći pred vrata, ali nisam otvorila. Majci sam kazala istinu bez čestitke i bez poruka koje bi joj samo produžile bol. Nije me pitala kako da sačuvamo porodicu. Pitala je gdje želim da spavam.
Danas petkom vodim djecu na palačinke. Ponekad zaboli miris cvijeća iz radnje preko puta, ali više ne tražim objašnjenje koje bi njihovu odluku učinilo podnošljivom. Muž želi razgovor o pomirenju. Sestra želi da vrijeme sve izbriše. Ja želim da naučim kako izgleda život u kojem nikoga ne molim za iskrenost. Može li se poslije ovakve dvostruke izdaje obnoviti ijedan od ta dva odnosa?
