Odmah sam pozvala majku. Kada sam joj pročitala posljednju rečenicu iz pisma, dugo je ćutala.
„Mama, šta se dogodilo te noći? Kako si poznavala Veru?“
Čula sam kako duboko uzdiše.
„Marija, postoji nešto što sam ti trebala reći prije mnogo godina.“
Sutradan je došla kod mene noseći staru kutiju sa fotografijama i dokumentima. Izvadila je dvije narukvice iz porodilišta. Na jednoj je pisalo moje ime, a na drugoj — Nikola.
„Te noći u porodilištu dogodila se greška“, rekla je drhtavim glasom. „Vera i ja smo rodile gotovo u isto vrijeme.“
Nisam mogla da izgovorim ni riječ.
Majka me uhvatila za ruku i nastavila:
„Godinama smo sumnjale da su bebe zamijenjene. Ali nikada nismo imale hrabrosti da saznamo istinu.“
Pogledala sam je potpuno zbunjena.
„Hoćeš da kažeš da Nikola možda nije sin žene koju je cijelog života zvao majkom?“
Spustila je pogled.
„Ne samo to, Marija. Postoji razlog zbog kojeg je Vera toliko štitila tvoju kćerku.“
Zatim je iz kutije izvadila još jednu kovertu.
Na njoj je bilo napisano moje ime i datum mog rođenja…
