DESET GODINA I JEDNA KOVERTA

…pružio mi debelu kovertu. Na trenutak sam pomislila da je došao s pozivnicom za svoje vjenčanje, nekom posljednjom osvetom za moj odlazak. Umjesto toga rekao je: „Mislim da je ovo ostalo kod mene.“ Prepoznala sam plavu fasciklu koju sam tražila još dok smo bili zajedno.

U njoj su bila dokumenta za posao u inostranstvu. Godinama ranije prošla sam prvi krug razgovora i čekala originalnu potvrdu poštom. Pismo nikada nisam dobila. Rok je istekao, mjesto je pripalo drugoj kandidatkinji, a on me je tada tješio da nam je ionako bolje da ostanemo zajedno.

U koverti je ležalo upravo to pismo. Otvoreno. Pored njega moja potvrda o završenom kursu. Pitala sam ga gdje ih je našao. Počeo je priču o sređivanju ormara, ali nije mogao da me pogleda. Kad sam ponovila pitanje, sjeo je na stepenik ispred vrata.

„Mislio sam da se nećeš vratiti ako odeš“, rekao je. Čekala sam da doda nešto, bilo šta što bi promijenilo smisao tih riječi. Govorio je kako smo tada imali težak period, kako je namjeravao da me zaprosi, kako nije znao da će odlaganje toliko potrajati. Deset godina odjednom je stalo u taj njegov poznati izraz lica.

Nisam vikala. Pitala sam ga zašto mi to donosi sada. „Spremam stan. Vjerenica se useljava.“ Izgovorio je to tiho. Zabolelo me je, ali ne onako kako je možda očekivao. Pomislila sam na onu mlađu sebe koja je noćima provjeravala poštu i vjerovala da jednostavno nije bila dovoljno dobra.

Muž se pojavio iza mene i pitao treba li mi nešto. Rekla sam da mi treba malo vremena. Sačekao je unutra. Bivšem sam uzela dokumenta iz ruke i rekla da više ne dolazi. Prvi put nisam imala potrebu da čujem kraj njegovog objašnjenja.

Te večeri sam na internetu pronašla istu ustanovu. Stari konkurs odavno nije važio, ali novi se otvarao na jesen. Nisam odmah poslala prijavu. Najprije sam obnovila biografiju, pa pitala muža kako bi nam izgledao život ako dobijem posao u drugom gradu. Izvukao je stolicu i sjeo pored mene. „Hajde da vidimo.“ Ostali smo za računarom do ponoći. Plava fascikla sada stoji na mom stolu, tamo gdje mogu sama da je otvorim.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *