Aleksandar ga je nekoliko trenutaka gledao kao da pokušava shvatiti kakav čovjek stoji pred njim.
Zatim je pružio ruku, čvrsto mu stisnuo dlan i izvukao kovertu iz unutrašnjeg džepa svog skupe jakne. „U ovoj koverti je nagrada za poštenje, ali i nešto više od toga – obećanje da će se tvoj trud ubuduće drugačije vrednovati“, rekao je.
Deset godina kasnije, Milan više nije bio pomoćni radnik na gradilištu. Čovjek u odijelu nije zaboravio taj oktobarski dan. Uz Aleksandrovu pomoć i podršku, Milan je završio stručne kurseve, napredovao u građevinskom sektoru, a kasnije postao i šef gradilišta u istoj kompaniji. Njegova djeca više nisu brinula o osnovnim stvarima – Marija je već studirala arhitekturu, a Luka je trenirao fudbal.
Onog dana kada je vratio tuđi novac, Milan je mislio da je učinio samo ono što je ispravno i normalno. Ali to poštenje promijenilo je smjer cijelog njegovog života, dokazujući da se dobro djelo uvek vrati onda kada je čovjeku najpotrebnije.
