Kada operemo salatu, krompir, mrkvu ili drugo svježe ubrano povrće, većina nas vodu jednostavno prospe u odvod. Međutim, naši djedovi i bake rijetko su nešto bacali bez razmišljanja. Uvijek su pokušavali pronaći način da ono što već imaju iskoriste još jednom.
Jedna od njihovih navika bila je da vodu u kojoj je oprano svježe, nezagađeno povrće iskoriste za druge poslove u dvorištu. Naravno, to je važilo samo ako u vodi nije bilo deterdženata, soli ili drugih sredstava za čišćenje.
Na taj način ništa nije odlazilo uzalud, a svaka kap vode imala je svoju vrijednost.
To je posebno bilo važno u vrijeme kada nije bilo sistema za navodnjavanje, pa se svaka kanta vode nosila ručno.
Naši stari su često govorili da se domaćinstvo ne vodi samo velikim poslovima, već i malim navikama koje se ponavljaju svakoga dana.
Dok su jedni bacali sve što im više nije potrebno, drugi su razmišljali kako to može biti korisno još jednom.
Isti način razmišljanja primjenjivali su u cijeloj bašti. Stare cigle postajale su ivice gredica, drvene letve pretvarale su se u potpore za biljke, a limene kante dobijale su novu namjenu kao posude za sakupljanje kišnice ili odlaganje biljnog materijala.
Bašta ih je naučila da ništa ne treba posmatrati samo kroz jednu svrhu.
Zbog toga su njihove bašte često bile pune jednostavnih, ali veoma praktičnih rješenja koja nisu koštala gotovo ništa.
Danas, kada postoji veliki izbor opreme i raznih pomagala, lako zaboravimo da su nekada upravo domišljatost i snalažljivost bile najveći alat svakog baštovana.
Možda nećete moći iskoristiti svaku kap vode ili svaki predmet iz domaćinstva, ali vrijedi zastati i razmisliti prije nego što nešto bacite.
Vrlo je moguće da ono što danas smatrate otpadom sutra postane koristan pomoćnik u vašoj bašti.
Na kraju krajeva, upravo su takve male navike činile razliku između obične i izuzetno uspješne bašte.
Koju stvar iz domaćinstva ste vi iskoristili u bašti, a da je većina ljudi vjerovatno baca?
