imam ozbiljnu infekciju koja se najčešće prenosi intimnim putem. Prvo sam pomislila da je došlo do greške. Objasnila sam mu da mi je muž bio prvi partner. Doktor nije donosio zaključke, već je ponovio nalaze i savjetovao da se i suprug odmah testira.
Kada sam stigla kući, muž je tvrdio da nikada nije bio ni sa jednom drugom ženom. Bio je uvrijeđen što uopšte sumnjam u njega, ali je pristao da uradi test. Njegov nalaz bio je negativan. Umjesto olakšanja, osjetila sam još veći strah. Kako sam onda ja dobila infekciju?
Vratila sam se u ordinaciju. Drugi ljekar je pregledao dokumentaciju i primijetio nešto čudno: broj uzorka na mom nalazu nije odgovarao broju na uputnici. Laboratorija je provjerila evidenciju i otkrila da su dvije epruvete zamijenjene. Pozvali su drugu pacijentkinju i ponovili moje analize. Novi rezultati bili su potpuno uredni. Peckanje i nelagodu izazvala je jaka alergijska reakcija na sredstvo koje smo koristili, a ne zarazna bolest.
Mislila sam da je najgore prošlo, ali tada je stigao još jedan poziv. Žena čiji je nalaz greškom završio kod mene bila je sestra mog muža. Ona je mjesecima odlagala pregled i nije znala da ima infekciju. Zahvaljujući zamjeni uzoraka počela je liječenje na vrijeme, prije ozbiljnih komplikacija.
Muž mi je priznao da ga je moja sumnja povrijedila, ali je razumio zašto sam se uplašila. Oboje smo naučili da povjerenje ne znači ignorisati činjenice, nego zajedno provjeriti istinu. Jedna laboratorijska greška skoro je razorila naš brak, a istovremeno je možda spasila zdravlje njegove sestre.
