SVASTIKA ME JE TAJNO ZAVODILA DOK JE MOJA ŽENA BILA NA POSLU: Kada sam je odbio, zaprijetila mi je nečim strašnim, a onda je supruga saznala ISTINU!

…otišla u spavaću sobu, kao da je to najnormalnija stvar na svijetu.

 

Krenuo sam za njom, misleći da traži nešto što je moja žena ostavila za nju. Međutim, kada sam ušao, zatekao sam je kako sjedi na našem krevetu i smiješi mi se.

 

„Šta radiš tu?“, upitao sam je zbunjeno.

 

„Pa čekam tebe“, odgovorila je, kao da je sve sasvim normalno.

 

Osjetio sam kako mi srce ubrzano lupa. Nisam znao da li se šali ili je ozbiljna.

 

„Slušaj, ti si sestra moje žene. Ovo što radiš nije u redu.“

 

Ona se samo nasmijala.

 

„Ma nemoj biti tako ozbiljan. Znam ja da se i tebi sviđam. Vidim kako me gledaš.“

 

Nisam mogao vjerovati šta čujem.

 

„Pogrešno si shvatila. Nikada nisam razmišljao o tebi na taj način.“

 

Tada je ustala, prišla mi i pokušala me zagrliti. Odmaknuo sam se i rekao joj da odmah izađe iz sobe.

 

Lice joj se u trenutku promijenilo.

 

„Znači, odbijaš me?“, upitala je ljutito.

 

„Ne radi se o tome. Volim svoju ženu i nikada je ne bih izdao, pogotovo ne s njenom rođenom sestrom.“

 

Pogledala me nekoliko sekundi, a onda izgovorila nešto od čega sam se sledio.

 

„Ako joj kažeš šta se dogodilo, reći ću joj da si ti mene pokušao zavesti!“

 

Ostao sam bez riječi.

 

„Jesi li ti svjesna šta govoriš?“

 

„Samo te upozoravam. Moja sestra će prije vjerovati meni nego tebi.“

 

Uzela je torbu i izašla iz kuće, zalupivši vratima.

 

Sjeo sam na krevet i uhvatio se za glavu. Nisam znao šta da radim.

 

Moja žena i njena sestra bile su veoma bliske. Čule su se svakodnevno, zajedno odrasle i uvijek jedna drugoj čuvale leđa.

 

Ako joj ispričam istinu, hoće li mi vjerovati?

 

Ako prećutim, hoću li dozvoliti da se ovo ponovi?

 

Te večeri žena se vratila s posla. Odmah je primijetila da sam nervozan.

 

„Šta ti je? Nešto se dogodilo?“

 

Pokušao sam da se ponašam normalno, ali nisam mogao.

 

„Moramo razgovarati o tvojoj sestri.“

 

Ona me začuđeno pogledala.

 

„Šta je bilo s njom?“

 

Ispričao sam joj sve, od prvih poruka do onoga što se dogodilo u spavaćoj sobi.

 

Dok sam govorio, gledao sam kako joj se mijenja izraz lica.

 

Kada sam završio, dugo je ćutala.

 

A onda je izgovorila:

 

„Znam.“

 

Pogledao sam je u nevjerici.

 

„Kako misliš, znaš?“

 

Spustila je pogled i oči su joj se napunile suzama.

 

„Moja sestra mi je prije nekoliko dana rekla nešto što nisam mogla da povjerujem.“

 

„Šta ti je rekla?“

 

„Rekla mi je da misli da joj se sviđaš. Posvađale smo se zbog toga. Mislila sam da je to samo neka njena glupa šala.“

 

Nisam znao šta da kažem.

 

„Zašto mi nisi rekla?“

 

„Zato što nisam vjerovala da bi stvarno pokušala nešto s tobom.“

 

Zatim je uzela telefon i pozvala sestru.

 

Uključila je zvučnik.

 

„Moramo razgovarati“, rekla je ozbiljno.

 

„O čemu?“, odgovorila je svastika.

 

„O tome šta si danas radila u mojoj kući.“

 

Nastala je tišina.

 

A onda je njena sestra hladno odgovorila:

 

„Aha, znači već ti je ispričao svoju verziju.“

 

Žena je pogledala mene, pa rekla:

 

„Ne zanima me nikakva verzija. Reci mi istinu.“

 

Svastika je počela da se pravda, tvrdeći da je sve bila šala.

 

Ali onda je moja žena postavila jedno pitanje:

 

„Ako je sve bila šala, zašto si mu prijetila da ćeš ga optužiti za nešto što nije uradio?“

 

S druge strane telefona nije se čuo ni glas.

 

Poslije nekoliko sekundi svastika je prekinula vezu.

 

Moja žena je zaplakala.

 

Prišao sam joj i zagrlio je.

 

„Žao mi je što si morala ovo da doživiš.“

 

Ona je odmahnula glavom.

 

„Nisi ti kriv. Samo ne mogu vjerovati da bi mi rođena sestra ovo uradila.“

 

Narednog jutra stigla joj je poruka.

 

Svastika je napisala da smo sve pogrešno razumjeli, da smo previše ozbiljni i da zbog jedne šale uništavamo porodične odnose.

 

Moja žena joj je odgovorila samo jednom rečenicom:

 

„Šala prestaje biti šala kada pokušavaš uništiti brak svoje sestre.“

 

Od tog dana svastika više nije dolazila u našu kuću.

 

Prošlo je nekoliko mjeseci. Supruga i ja smo nastavili normalno živjeti, ali taj događaj ostavio je trag.

 

Jedne večeri žena mi je rekla:

 

„Znaš šta mi je najvažnije? To što si mi odmah rekao istinu. Da si ćutao, možda bi nas ona jednog dana uspjela posvađati.“

 

Tada sam shvatio koliko je povjerenje važno u braku.

 

Nekada najveće iskušenje ne dolazi od nepoznatih ljudi, već od onih kojima najviše vjerujemo.

 

A sada me zanima vaše mišljenje:

 

Da li biste oprostili rođenoj sestri koja je pokušala zavesti vašeg muža, a zatim prijetila da će njega optužiti za sve?

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *