…žena uopšte nije bila uplašena. Naprotiv, izgledala je kao da je cijelo vrijeme čekala da policija stigne.
Policajac ju je upitao: „Gospođo, rekli ste da čujete korake iznad sebe, ali koliko vidim, ovo je posljednji sprat zgrade. Ko bi mogao da hoda iznad vas?”
Žena se samo nasmiješila i pokazala prstom prema plafonu.
„On je još uvijek gore. Čujem ga svake noći, tačno u tri sata.”
Policajci su se pogledali. Pomislili su da je starica usamljena i da možda umišlja zvukove.
Međutim, jedan od njih primijetio je nešto neobično. Na podu pored ormara nalazili su se sitni komadići maltera, a plafon je imao skoro neprimjetnu pukotinu.
Odlučili su da provjere tavan iznad stana.
Kada su otvorili mali otvor na plafonu, ostali su zatečeni. Gore su pronašli improvizovani ležaj, prazne konzerve hrane, flaše vode i nečiju odjeću.
Neko je zaista boravio iznad staričinog stana!
U tom trenutku začuli su šum iz najmračnijeg ugla tavana. Jedan policajac je uperio baterijsku lampu i povikao: „Policija! Izađite odmah!”
Iz tame je polako izašao muškarac srednjih godina.
Ali pravi šok uslijedio je kada ga je starica ugledala.
Počela je da plače i izgovorila:
„Znala sam da si živ! Svi su mi govorili da si mrtav!”
Policajci su zanijemili.
Ispostavilo se da je muškarac njen sin, koji je nestao prije skoro dvadeset godina. Ali kada su ga pitali zašto se skrivao na tavanu vlastite majke, njegov odgovor otkrio je mnogo mračniju tajnu…
