Većina ljudi u baštu odlazi tek kada treba nešto da uradi – da zalije biljke, obere plodove ili ukloni korov. Međutim, oni koji godinama uzgajaju povrće i cvijeće često kažu da je najkorisnije vrijeme za obilazak upravo rano jutro.
Tada je bašta potpuno drugačija nego usred dana.
Dok je zemlja još svježa od noćne vlage, mnogo je lakše primijetiti kako se biljke ponašaju. Listovi su uspravni, cvjetovi se polako otvaraju, a na pojedinim biljkama mogu se vidjeti prve kapi rose.
U jutarnjim satima najlakše se uoče i promjene koje tokom dana promaknu. Polomljena grana poslije noćnog vjetra, plod koji je sazrio, biljka kojoj je potreban oslonac ili mjesto gdje je zemlja počela da se ispira nakon kiše.
Mnogi baštovani upravo tada planiraju poslove za taj dan. Ne rade odmah sve, već prvo pažljivo obiđu cijelu baštu i odluče odakle će početi.
Takva navika traje svega desetak minuta, ali može uštedjeti mnogo vremena kasnije.
Jutro je i vrijeme kada je u bašti najviše života. Pčele polako izlijeću, ptice traže hranu, a vazduh je mnogo prijatniji nego tokom najvećih dnevnih vrućina.
Naši djedovi i bake govorili su da se prava slika bašte vidi upravo ujutro. Tada biljke pokazuju kako su provele noć i da li ih očekuje još jedan dobar dan za rast.
Zbog toga su mnogi ustajali ranije nego što je bilo potrebno. Prije svih drugih poslova prošetali bi između gredica, bez žurbe i bez alata u rukama.
Tek nakon tog kratkog obilaska počinjali su raditi ono što je zaista bilo potrebno.
Možda upravo zato njihove bašte nisu bile uspješne slučajno. Svaki dan počinjali su posmatranjem, a tek onda radom.
Ponekad je dovoljno samo usporiti i nekoliko minuta pažljivo gledati prirodu. Ona često sama pokaže šta joj je potrebno, samo treba znati primijetiti.
Da li ste ikada obišli svoju baštu rano ujutro, prije nego što sunce ugrije zemlju?
