Suljo je ušao u kuću, ponosan na svoje bogatstvo i uvjeren da je pokazao svoju superiornost. Međutim, već drugog dana Bajrama, situacija se iz korijena promijenila.
Preokret u mahali
Nakon što je obavio klanje kurbana, Suljo je organizovao veliko slavlje za poslovne partnere i prijatelje. Meso njegovog bika završilo je na luksuznim trpezama, ali se ubrzo ispostavilo da je meso bilo pokvareno ili nepravilno uskladišteno zbog nesređenih rashladnih uređaja u jednoj od njegovih hala. Do večeri trećeg dana, Suljo i desetak njegovih gostiju završili su u bolnici s teškim trovanjem hranom.
Istovremeno, Suljovo poslovno carstvo zadesila je katastrofa. Stigla je vijest iz banke da su mu računi blokirani zbog nenadane propasti investicije u inostranstvu, a inspekcija je zatvorila njegove firme zbog navodnih nepravilnosti. U roku od samo nekoliko sati, čovjek koji je imao sve našao se na dnu – napušten od lažnih prijatelja, bolesnog stomaka i potpuno slomljen.
Pokajanje na vratima
Dok je kiša nemilosrdno udarala o prozore, Suljo se sjetio riječi koje mu je Meho uputio s mirom u očima: „Kurban se ne mjeri kilogramima. Mjeri se nijjetom i srcem.“ Shvatio je svu težinu svoje oholosti.
Te večeri, trećeg dana od bajramskog jutra, Suljo je mokar do koža, blijed i drhteći, pokucao na vrata skromne Mehine kuće. Kada je Meho otvorio, Suljo je pao na koljena, sakrio lice u šake i zaplakao.
> „Meho, oprostite mi… Bio sam slijep od bogatstva i ponosa. Bog me je kaznio, a ja nemam nikoga osim vas da mi pomogne,“ prozborio je slomljenim glasom.
>
Meho ga nije ni tren osuđivao. Pružio mu je ruku, podigao ga s praga i uveo u toplu kuću. Ponudio mu je topli čaj i skromni obrok koji je ostao od bajramskog ručka – upravo od onog istog malog janjeta čijem se kurbanu Suljo rugao. U tom trenutku, Suljo je shvatio pravu vrijednost skromnosti, iskrenosti i čiste duše, zaklinjući se da više nikada nikoga neće poniziti.
