Na posljednjem listu punomoći vidjela sam potpis žene koja mi je gotovo svakog petka dolazila na kafu. Bila je to moja najbolja prijateljica, ona kojoj sam poslije razvoda pričala i ono što nisam smjela ni rođenoj sestri. Dokument je davao pravo da upravlja dijelom novca mog bivšeg muža ako on ne bude mogao donositi odluke. U prvi mah nisam razumjela zašto bi se njeno ime našlo među njegovim poslovnim papirima.
Nazvala sam računovođu firme navedene u fascikli. Potvrdio je da bivši muž mjesecima prebacuje novac na račun preduzeća u kojem moja prijateljica ima vlasnički udio. Zato je pred sudom prijavljivao malu platu, iako je kompanija odlično poslovala. Novac nije nestajao. Samo je kružio tako da izgleda kao da on nema dovoljno ni za vlastite obaveze.
Kad sam je suočila s dokumentima, počela je plakati. Rekla je da joj je obećao zajednički posao i da nije znala da time uskraćuje sredstva djeci. Ali tada sam joj pokazala jednu poruku koju sam našla među prilozima: pitala ga je hoće li uspjeti smanjiti alimentaciju prije nego što kupe stan. Više nije imala šta da objasni.
S advokatom sam predala dokumentaciju nadležnom sudu i zatražila da se provjere stvarni prihodi, bez obećanja da će se sve riješiti preko noći. Bivši muž me pozvao bijesan. Tvrdio je da mu uništavam posao i da će djeca ispaštati. Prvi put mu nisam dopustila da završi taj govor. Rekla sam mu da djeca ne ispaštaju zato što sam ja našla papire, nego zato što je on odlučio sakriti ono što im pripada.
Najčudnije je što mi se prijateljica kasnije javila i zamolila da se vidimo bez njega. Tvrdila je da ima još jedan izvod koji pokazuje kamo je otišao ostatak novca, ali da bi tim dokazom ugrozila vlastitu porodicu. Sjedila sam pred telefonom i gledala njeno ime, isto ono kojem sam vjerovala godinama. Biste li pristali na susret s osobom koja vas je izdala ako od nje zavisi istina?
