Poslije nekoliko dana obilnih kiša mnoge biljke u bašti počnu naglo da venu i izgledaju iscrpljeno, iako imaju dovoljno vode. Listovi vise, stabljike djeluju slabo, a zemlja oko korijena ostaje mokra mnogo duže nego što bi trebalo. Upravo tada mnogi baštovani shvate da problem nije nedostatak vode, već višak vlage i nedostatak vazduha oko korijena.
Kada zemlja ostane previše natopljena, korijen mnogo teže diše i biljka počinje slabiti. Posebno su osjetljivi paradajz, paprike, tikvice i krastavci jer njihove žile brzo stradaju kada se voda dugo zadržava oko stabljike.
Iskusni ljudi zato odmah poslije kiše koriste jednostavan prirodni trik kako bi pomogli zemlji da se brže oporavi. Mnogi lagano rastresu površinski sloj zemlje oko biljke i dodaju malo suhog pepela ili sitne slame kako bi vlaga lakše izlazila i kako se ne bi stvarala tvrda pokorica.
Drveni pepeo mnogi koriste jer može pomoći da se zemlja brže prosuši na površini, a istovremeno biljka dobije dio korisnih minerala. Važno je koristiti malu količinu i samo pepeo od čistog drveta bez hemikalija.
Pored toga, veoma je važno ukloniti donje listove koji dodiruju mokru zemlju. Upravo se na tim mjestima poslije kiše najbrže razvijaju trulež i gljivične bolesti koje dodatno slabe biljku.
Mnogi baštovani poslije kiše ne zalivaju biljke nekoliko dana, čak i kada površina zemlje izgleda suvo. Zemlja ispod često još uvijek zadržava mnogo vlage, pa dodatna voda može samo pogoršati problem.
Iskusni uzgajivači često prorijede i preguste listove kako bi vazduh mogao slobodno prolaziti između biljaka. Kada se biljka brže osuši poslije kiše, mnogo je manja mogućnost da dođe do propadanja i venuća.
Mnogi tvrde da upravo pravilna reakcija poslije kiše odlučuje koliko će biljke ostati zdrave tokom ljeta. Ako se korijenu omogući više vazduha i zemlja na vrijeme rastrese, biljke se često veoma brzo oporave i nastave normalan rast.
