OTAC JE SINU GODINAMA PLAĆAO KREDIT – A ONDA JE NA PORODIČNOM RUČKU ČUO REČENICU KOJA JE OTKRILA SVE
Miodrag je imao sedamdeset pet godina i dvoje djece.
Kćerka je živjela u drugom gradu, dok je sin Saša sa suprugom i dvoje djece stanovao svega nekoliko kilometara od njega.
Prije sedam godina Saša je kupio stan na kredit.
Već nakon nekoliko mjeseci požalio se ocu:
„Tata, rata nam je previsoka. Jedva sastavljamo kraj s krajem.“
Miodrag je imao solidnu penziju i nešto ušteđevine.
„Koliko ti nedostaje?“
„Oko 400 maraka mjesečno.“
Miodrag nije dugo razmišljao.
„Dok mogu, pomagaću.“
Od tada je svakog mjeseca sinu davao 400 maraka.
Nije išao na more.
Odlagao je zamjenu starog automobila i popravku kuće.
„Meni više ništa posebno ne treba“, govorio je.
Tako je prošlo skoro sedam godina.
Saša bi svakog prvog u mjesecu dolazio po novac.
„Još malo, tata. Kad završimo kredit, više ti neću uzimati ni marku.“
Miodrag mu je vjerovao.
Jedne nedjelje cijela porodica okupila se kod Saše na ručku.
Dok su odrasli pili kafu, desetogodišnji unuk je pokazivao djedu fotografije na očevom telefonu.
Odjednom se pojavila fotografija velike kuće sa bazenom.
Miodrag se nasmijao.
„Čija je ovo kuća?“
Dječak je bez razmišljanja odgovorio:
„Tatina i mamina. Kupili su je prošle godine.“
Za stolom je nastala tišina.
Saša je brzo uzeo telefon.
„Dijete svašta priča.“
Ali unuk je nastavio:
„Pa tata, rekao si da ćemo tamo živjeti kad je završite.“
Miodrag je pogledao sina.
„Kupio si još jednu kuću?“
Saša je pokušao promijeniti temu.
„Tata, objasniću ti kasnije.“
Miodrag više nije želio čekati.
„Odakle ti novac?“
Snaha je spustila pogled.
A onda je kćerka, koja je sve vrijeme ćutala, rekla:
„Tata… postoji nešto što ti Saša nije rekao.“
Miodrag se okrenuo prema njoj.
Saša je povisio glas:
„Nemoj se miješati!“
Ali bilo je kasno.
Kćerka je priznala da je Sašin stan otplaćen prije skoro tri godine.
Miodrag je ostao bez riječi.
Tri godine je sinu svakog mjeseca davao po 400 maraka za kredit koji više nije postojao.
Skoro 15.000 maraka.
„Gdje je završavao moj novac?“
Saša je ćutao.
Odgovor je bio na fotografiji.
Novac koji je Miodrag davao za navodnu ratu kredita sin je koristio za renoviranje nove kuće.
„Tata, ta kuća će jednog dana ostati djeci“, pokušao je objasniti.
Miodrag ga je prekinuo.
„A ja sam mislio da spašavam krov koji već imate.“
Od tog dana više mu nije dao ni marku.
Ali nekoliko mjeseci kasnije saznao je da nova kuća nije bila najveća tajna koju je njegov sin skrivao.
Jer kada je Miodrag konačno pregledao stare bankovne papire, pronašao je nešto zbog čega je odmah ponovo pozvao Sašu.
Ovoga puta nije pitao gdje je njegovih 400 maraka.
Pitao je:
„Sine, kada si mislio da mi kažeš šta si uradio sa mojim potpisom?“
