KĆERKA JE MAJCI REKLA DA JOJ ČUVA NOVAC ZA SAHRANU – A ONDA JE MAJKA SLUČAJNO OTKRILA DA JE RAČUN PRAZAN

KĆERKA JE MAJCI REKLA DA JOJ ČUVA NOVAC ZA SAHRANU – A ONDA JE MAJKA SLUČAJNO OTKRILA DA JE RAČUN PRAZAN

 

Stojanka je imala sedamdeset sedam godina i živjela sama u kući na selu.

 

Imala je sina i kćerku. Sin je radio u inostranstvu, dok je kćerka Biljana živjela dvadesetak kilometara od nje.

 

Stojanka je godinama odvajala dio penzije.

 

„Ne želim da jednog dana vi plaćate moju sahranu. Hoću da imam svoje“, govorila je djeci.

 

Sakupila je skoro 12.000 maraka.

 

Biljana se brinula da majka drži toliki novac u kući.

 

„Mama, daj da ga stavimo u banku. Ja ću ti čuvati karticu i papire.“

 

Stojanka je pristala.

 

Vjerovala je vlastitoj kćerki više nego bilo kome.

 

Prošle su skoro četiri godine.

 

Kad god bi pitala za novac, Biljana bi odgovarala:

 

„Ne brini. Sve je tamo.“

 

Jednog dana Stojanki je trebalo 1.000 maraka za popravku krova.

 

Nazvala je kćerku.

 

„Donesi mi sutra hiljadu od moje ušteđevine.“

 

Biljana je odmah počela izmišljati razloge.

 

„Mama, bolje da sada ne diramo taj novac.“

 

„Zašto? Moj je.“

 

„Znam, ali možda će ti kasnije više trebati.“

 

Stojanki je nešto postalo sumnjivo.

 

Nije se raspravljala.

 

Sutradan je zamolila komšiju da je odveze u banku.

 

Na šalteru je dala ličnu kartu i objasnila zbog čega je došla.

 

Radnica je nekoliko trenutaka gledala u računar.

 

Zatim je pitala:

 

„Gospođo, kada ste posljednji put podizali novac sa ovog računa?“

 

Stojanka se zbunila.

 

„Nikada.“

 

Radnica ju je pogledala ozbiljno.

 

„Onda imamo problem.“

 

Sa računa je tokom posljednje dvije godine podignuto gotovo sve.

 

Ostalo je nešto više od 300 maraka.

 

Stojanki su zadrhtale ruke.

 

Odmah je znala ko je imao pristup.

 

Ali nije pozvala Biljanu.

 

Sačekala je nedjelju, kada su kćerka i zet došli na ručak.

 

Poslije kafe Stojanka je pred Biljanu stavila bankovni izvod.

 

„Gdje je mojih 12.000 maraka?“

 

Biljana je problijedjela.

 

Zet ju je zbunjeno pogledao.

 

„Kakvih 12.000?“

 

Tada je Stojanka shvatila da ni on ne zna šta je njegova supruga uradila.

 

Biljana je počela plakati.

 

Prvo je rekla da je samo pozajmila novac.

 

Onda je priznala da ga više nema.

 

Ali razlog zbog kojeg je uzimala majčinu ušteđevinu iznenadio je čak i njenog muža.

 

„Kome si dala novac?“ pitao je.

 

Biljana nije odgovarala.

 

Zet je ponovio pitanje.

 

Tada je izgovorila ime čovjeka kojeg Stojanka nije čula skoro trideset godina.

 

Majka je spustila šoljicu.

 

„Odakle ti poznaješ njega?“

 

Biljana je podigla pogled.

 

A ono što je zatim priznala pokazalo je da nestalih 12.000 maraka nije bila jedina tajna koju je godinama skrivala od porodice.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *