OTAC JE KĆERKI GODINAMA GOVORIO DA JE PORODIČNU KUĆU OSTAVIO NJOJ – A ONDA SE POSLIJE SAHRANE POJAVIO NEPOZNATI ČOVJEK SA UGOVOROM
Marina je imala pedeset dvije godine i gotovo deset godina brinula o svom ocu Radovanu.
Njen brat živio je u inostranstvu i dolazio jednom ili dva puta godišnje.
Marina je ocu donosila namirnice, vodila ga doktoru, spremala kuću i plaćala račune kada on više nije mogao sam.
Otac joj je često govorio:
„Ova kuća će jednog dana ostati tebi. Ti si jedina bila uz mene.“
Marina nikada nije tražila da joj išta prepiše.
„Tata, samo ti poživi. O imovini ćemo poslije.“
Radovan je imao veliku kuću, dvadesetak duluma zemlje i staru štalu.
Nakon njegove smrti brat se vratio iz inostranstva.
Već prve večeri rekao je:
„Valjda ćemo sve podijeliti napola.“
Marina mu je prenijela šta joj je otac godinama govorio.
Brat se naljutio.
„I ja sam njegovo dijete.“
Počela je svađa.
Ali pravi šok dogodio se dva dana kasnije.
Dok su Marina i brat sređivali očeve stvari, pred kućom se zaustavio automobil.
Izašao je nepoznati muškarac od oko četrdeset godina.
„Tražim porodicu pokojnog Radovana.“
Marina je otvorila kapiju.
„Mi smo njegova djeca. Zašto?“
Muškarac je izvadio fasciklu.
„Mislim da prvo morate ovo vidjeti.“
Unutra je bio ugovor sa potpisom njihovog oca.
Marina je pročitala prvu stranicu i problijedjela.
Prema dokumentu, njihov otac je nekoliko mjeseci prije smrti prodao porodičnu kuću tom čovjeku.
„To nije moguće! Ja živim ovdje!“ viknula je.
Muškarac je mirno odgovorio:
„Kuća je plaćena.“
Brat je odmah optužio Marinu da je nešto znala.
Ona je prvi put vidjela dokument.
Pozvali su advokata.
Potpis je izgledao pravi.
Postojala je i potvrda o uplati velikog iznosa novca.
Ali gdje je taj novac?
Na očevom računu gotovo ništa nije ostalo.
Marina je cijelu noć pregledala njegove papire.
Pred jutro je u staroj ladici pronašla malu kovertu.
Na njoj su bila napisana samo dva imena:
„Marina i Nikola.“
Unutra se nalazio ključ i kratka poruka:
„Prije nego što pomislite da sam vas oboje prevario, otvorite sef broj 18.“
Marina je odmah probudila brata.
„Nikola, ustani.“
„Šta je?“
Stavila je ključ pred njega.
„Mislim da tata još nije završio sa nama.“
Sljedećeg jutra otišli su u banku.
Kada je službenica pred njih donijela metalnu kutiju iz sefa broj 18, brat i sestra samo su se pogledali.
Marina je stavila ključ u bravu.
Ono što su pronašli unutra potpuno je promijenilo priču o prodanoj kući – i otkrilo zašto je njihov otac posljednjih mjeseci života svima lagao.
