Ruke su mi drhtale dok sam listala tanku svesku umotanu u crnu maramu. Bio je to bakin dnevnik, ali ne onaj koji smo svi znali. Na prvoj strani stajalo je: “Ako ovo čitaš, znači da se ogledalo otvorilo onome kome je suđeno.” U nastavku je opisala kako je kao mlada djevojka radila kod bogate porodice i zaljubila se u čovjeka čije je lice kasnije na svim fotografijama bilo izgrebano. Nije bio monstrum kako su nam govorili, nego moj pravi pradjed, čovjek koga je porodica htjela izbrisati jer je poticao iz druge vjere i drugog kraja. Kad je nestao pod nerazjašnjenim okolnostima, baka je dobila naredbu da se uda za drugog muškarca i da njegovo prezime prenese na svoju djecu.
Što sam dalje čitala, postajalo je strašnije. Djevojčica koja na staroj fotografiji liči na mene nije bila bakina sestra, nego njena prva kćerka, rođena prije nego što se udala za čovjeka kojeg sam ja cijeli život smatrala svojim pradedom. Ta djevojčica je, prema dnevniku, odvedena od bake i data na usvajanje kako bi se sakrila sramota. Baka ju je godinama krišom viđala i zbog toga je čuvala ogledalo: iza njega je skrivala fotografije i zapise, jedine dokaze da je ta grana porodice postojala. Najgori dio došao je na kraju dnevnika, gdje je napisala da je moja majka zapravo unuka te izgubljene djevojčice, što znači da je žena koju sam zvala bakom zapravo bila moja prabaka. Cijelo porodično stablo bilo je pomjereno i prepravljeno.
Dok sam pokušavala da shvatim sve te veze, s police je ispao stari medaljon. U njemu je bila minijaturna fotografija istog izgrebanog muškarca, ali bez oštećenja. Iza slike je stajala adresa groba u drugom gradu. Sutradan sam otišla tamo i na nadgrobnoj ploči pročitala prezime koje se potpuno razlikovalo od našeg. Pored tog groba već je stajala nepoznata starica. Kad me pogledala, zaplakala je i rekla: “Znala sam da će neko od vas jednom doći. Ja sam unuka djevojčice sa slike.” Dakle, nisam samo otkrila da naše prezime nije naše, nego i da cijeli život imam rodbinu za koju niko nije smio znati. Da li je poštenije čuvati mir mrtvih ili otvoriti sve porodične rane da bi živi napokon znali ko su?
