Fotografiju sam odnijela baki. Čim ju je vidjela, sjela je kao da joj je neko izmakao stolicu. Djevojčica na slici bila je njena starija kćerka, rođena mnogo prije moje majke. Zvala se isto kao ja. Djed mi je dao njeno ime, a niko mi nikada nije rekao zašto. Porodična priča bila je da je izgubio prijatelja u gradu u koji je kupovao karte. Istina je bila bolnija.
Njihova prva kćerka nestala je kao tinejdžerka poslije teške svađe s djedom. Znali su da je stigla u taj grad, ali ona nije željela da joj se prilazi. Godinama je baka pokušavala poslati pisma, a djed se držao obećanja koje joj je dao: neće dolaziti na vrata dok ona to sama ne zatraži. Kupovao je jednu kartu mjesečno, na dan njenog odlaska, kao podsjetnik da može krenuti ako se ikad javi. Nijednu nije iskoristio.
Pitala sam zašto na fotografiji piše moje ime, a ne njeno. Baka je rekla da je djed, kad sam se rodila, na poleđini dopisao moje ime ispod njenog. Kad je slika izblijedjela, prvi red više nije mogao da se pročita. Rečenica „ako je ikad pronađe“ odnosila se na moju majku, koja je u odrasloj dobi počela tražiti sestru. Djed je ostao kod kuće zbog bake, čije se zdravlje pogoršavalo. Nije bio čovjek koji je zaboravio putovati; bio je čovjek koji nije znao treba li prekršiti obećanje.
Majka mi je priznala da je prije nekoliko godina pronašla staru adresu, ali nije dobila odgovor. Pokazala mi je koverte koje su joj se vratile. Nismo znale je li žena još živa ili želi li nas u životu. Odlučile smo potražiti tragove kroz poznanike i javne podatke, bez nenajavljenog upada. Poslije dvije sedmice stigla je poruka od žene koja je rekla da je kćerka naše izgubljene rođake. Njena majka je umrla prethodne zime, ali je čuvala jednu bakinu kovertu.
Nismo dobile susret koji je djed zamišljao. Dobile smo fotografiju naše porodice kakva je bila prije prekida i nekoliko rečenica u kojima je tetka napisala da je, uprkos ljutnji, često mislila na roditelje. Bakina ruka je dugo ostala na ekranu telefona. Jednu neiskorištenu kartu stavila je uz fotografiju na policu. Više nije označavala put koji niko nije prešao, nego razgovor koji smo napokon započele.
