Postoji jedna navika koju iskusni ljubitelji bašte imaju na kraju svake sezone. Ne gledaju koliko su ubrali paradajza, paprike ili krastavaca, već pažljivo posmatraju samu zemlju.
Ako je površina tvrda poput betona, voda se dugo zadržava na vrhu ili se nakon kiše stvara pokorica koja lako puca, to može biti znak da je zemljištu potrebno više organske materije i malo odmora od stalne obrade.
Zbog toga mnogi ne sade iste kulture na isto mjesto iz godine u godinu. Dio gredica ostave da se oporavi, dodaju kompost, posiju biljke za zeleno đubrivo ili jednostavno prekriju zemlju slojem prirodnog malča.
Na prvi pogled izgleda kao da se na toj gredici ništa ne dešava. Međutim, ispod površine odvija se mnogo važniji posao. Mikroorganizmi razgrađuju organsku materiju, gliste prave sitne kanale kroz koje lakše prolaze voda i vazduh, a zemljište postaje rastresitije.
Mnogi početnici žele da svaka gredica bude puna biljaka tokom cijele godine. Iskusniji znaju da i zemlja, baš kao i čovjek, ponekad ima koristi od kratkog predaha.
Zanimljivo je da se razlika često vidi već naredne sezone. Biljke lakše razvijaju korijen, voda se ravnomjernije upija, a obrada zemljišta zahtijeva mnogo manje truda.
Bašta nije samo skup biljaka koje vidimo iznad zemlje. Pravi život odvija se ispod naših nogu, gdje milioni sitnih organizama svakodnevno rade posao koji nijedna mašina ne može zamijeniti.
Možda upravo zato najbolji baštovani ne kažu da uzgajaju povrće. Oni vole reći da prije svega njeguju zemlju, jer znaju da od nje sve počinje.
Kako vi procjenjujete da je zemljište spremno za novu sezonu – po izgledu, dodiru ili jednostavno po iskustvu?
