Poslije nekoliko dana kiše mnoge biljke u bašti počnu naglo slabiti iako su prije toga izgledale potpuno zdravo. Listovi venu, stabljika omekša, a oko korijena se pojavljuje previše vlage koja se dugo ne povlači. Upravo tada nastaje jedan od najvećih problema u bašti koji mnogi primijete tek kada biljka već počne propadati.
Kada se voda dugo zadržava oko stabljike, zemlja postaje previše zbijena i korijen ostaje bez dovoljno vazduha. U takvim uslovima mnogo brže dolazi do truleži, gljivičnih bolesti i slabljenja cijele biljke. Posebno su osjetljivi paradajz, paprike, tikvice i krastavci tokom toplih dana poslije obilnih kiša.
Iskusni baštovani zato odmah nakon kiše pregledaju zemlju oko biljaka i pokušavaju spriječiti da vlaga ostane zarobljena oko stabljike. Mnogi lagano rastresu površinski sloj zemlje kako bi vazduh ponovo mogao dolaziti do korijena. Važno je da se to radi pažljivo kako se ne bi oštetile mlade žile biljke.
Jedan od trikova koji mnogi koriste jeste pravljenje malog prostora oko stabljike kako voda ne bi ostajala direktno uz biljku. Kada se zemlja malo razgrne ili oblikuje tako da višak vode lakše otiče, biljka mnogo brže dolazi do vazduha i lakše se oporavlja poslije kiše.
Mnogi uklanjaju i donje listove koji dodiruju mokru zemlju jer upravo tu najčešće počinju bolesti i trulež. Kada biljka ima više vazduha između listova, mnogo se brže suši i ostaje otpornija na vlagu i nagle promjene vremena.
Neki iskusni ljudi oko biljaka dodaju i sloj slame, suhe trave ili drugog malča kako bi zemlja ostala rastresitija i kako se voda ne bi zadržavala predugo na jednom mjestu. Tako se smanjuje mogućnost stvaranja tvrde pokorice i pucanja zemlje nakon sušenja.
Mnogi baštovani tvrde da upravo pravilna njega poslije kiše često odlučuje koliko će biljke ostati zdrave tokom ljeta. Ako se višak vode na vrijeme ukloni i korijenu omogući dovoljno vazduha, biljke mnogo lakše nastavljaju rast i daju zdravije plodove.
