Nakon nekoliko dana jake kiše mnogi baštovani primijete da paradajz izgleda umorno i usporeno, iako je biljka prije toga bila potpuno zdrava. Listovi počnu da vise, stabljika djeluje slabije, a zemlja oko korijena postaje tvrda i zbijena. Upravo tada dolazi do problema koji mnogi ne primijete na vrijeme – korijen ostaje bez dovoljno vazduha.
Kada se zemlja natopi velikom količinom vode, prostor između čestica zemlje se zatvara i korijen mnogo teže “diše”. Ako takvo stanje traje više dana, biljka počinje slabiti, sporije usvaja hranjive materije i postaje mnogo osjetljivija na trulež i bolesti.
Posebno je opasno kada se poslije kiše na površini zemlje stvori tvrda pokorica. Ona dodatno zadržava vlagu i sprečava normalan protok vazduha prema korijenu. Mnogi tada naprave grešku i nastave obilno zalivati biljku misleći da joj treba još vode, a problem postaje još veći.
Iskusni baštovani zato poslije obilnih kiša lagano rastresu zemlju oko paradajza čim se površina malo prosuši. Dovoljno je pažljivo motikom ili rukom razbiti tvrdi sloj zemlje kako bi vazduh ponovo mogao dolaziti do korijena. Važno je da se to radi pažljivo kako se ne bi oštetile plitke žile biljke.
Mnogi oko stabljike dodaju i sloj malča, suhe trave ili slame jer to pomaže da zemlja ostane rastresitija i da se voda ravnomjernije zadržava. Tako se smanjuje stvaranje tvrde pokorice poslije jakih kiša i korijen mnogo lakše funkcioniše.
Dobro je i ukloniti donje listove koji dodiruju mokru zemlju jer upravo tu često prvo kreću bolesti i trulež. Kada biljka ima više vazduha između listova, mnogo brže se suši poslije kiše i ostaje zdravija tokom toplih dana.
Mnogi iskusni uzgajivači tvrde da je upravo pravilna njega poslije kiše jedna od najvažnijih stvari za zdrav i snažan paradajz. Ako korijen dobije dovoljno vazduha i zemlja se na vrijeme rastrese, biljka mnogo lakše nastavlja rast i daje zdrave plodove tokom cijelog ljeta.
