…nakon te njegove rečenice svi smo pogledali u sestru. Ona je problijedjela i počela da govori da nije vrijeme za razgovor. On se samo nasmijao i rekao: „Pa reci im kako si mi ti pomagala da vraćam dugove.“
Tek tada smo saznali da je sestra mjesecima uzimala novac od naše majke pod izgovorom da joj treba za račune i djecu. Dio tog novca davala je mužu da vraća dugove, uvjerena da ga tako spašava. Kada bi obećao da je posljednji put, vjerovala mu je. Kada bi opet izgubio, ona bi ponovo lagala nama.
Nisam znala na koga sam više ljuta. Na njega jer je kockao, ili na nju jer je sve skrivala dok joj dijete sjedi u stanu bez struje.
Sestra je plakala i govorila da ju je bilo sramota. Rekla je da je svaki put mislila da će, ako samo prežive još jedan dug, sve postati normalno. U međuvremenu je prodala lančić, televizor i čak dječiji bicikl, pričajući svima različite priče.
Plot twist je bio kada je njihova djevojčica donijela kasicu-prasicu iz svoje sobe. Otvorila ju je i rekla: „Ovo čuvam da tata ne uzme.“ U kasici je bilo nekoliko sitnih novčanica i kovanica. To je bio trenutak kada je sestra konačno shvatila koliko je dijete već svjesno svega.
Te večeri otišla je s djecom kod majke. Mužu je rekla da se ne vraća dok ne pristane na liječenje i dok ne prestane prijetiti i ucjenjivati je njihovim zajedničkim tajnama.
On je sutradan slao poruke da je porodica protiv njega i da ga svi napuštaju baš kada mu je najteže. Sestra je skoro popustila. Prvi put smo joj rekli da ćemo joj pomoći samo ako se ne vrati na isto.
Danas još uvijek nije lako. Dugovi nisu nestali preko noći, ali barem djeca spavaju u kući gdje se struja ne gasi zbog tiketa.
Da li mislite da je sestra saučesnik jer je godinama prikrivala njegove dugove ili je i ona bila zarobljena u problemu iz kojeg nije znala kako da izađe?
