Na stranici je bio datum saobraćajne nesreće iz mog djetinjstva. Nisam ga prepoznala, ali sam prepoznala svoje ime i naziv bolnice. Komšinica je rekla da je tada radila kao medicinska sestra. Poslije nesreće ostala sam nekoliko dana u bolnici bez svijesti, a moja majka je svakog jutra ostavljala svježu ružu na prozoru moje sobe. Kad je više nije bilo, komšinica je nastavila taj mali običaj dok se nisam oporavila.
Nisam znala da me poznavala mnogo prije selidbe. Poslije bolnice vratila sam se u drugi grad; naše se porodice nisu viđale. Kad smo se muž i ja uselili u kuću do njene, prepoznala je moje ime na pošti i zatim mene. Nikad nije rekla da me poznaje jer nije htjela da me prisiljava da pričam o danima kojih se gotovo ne sjećam. Počela je ostavljati ružu pred vratima, misleći da će mi mama možda jednom sama objasniti zašto taj cvijet znači toliko.
Pitala sam zašto muž govori da je ruža za njegovu majku. Priznao je da je to pretpostavio: znao je da je njegova majka nekad živjela u toj kući, a nije pitao komšinicu. Nisam mu povjerovala odmah, pa smo razgovarali s njom zajedno. Pokazala je svesku u koju je nekad upisivala smjene i kratke bilješke o pacijentima. Poslije mog imena stajalo je: „Djevojčica se probudila. Majka je danas prvi put otišla kući da spava.“ Nije mi donijela mističnu tajnu o braku, nego dio vlastitog života koji mi je nedostajao.
Moja majka je umrla prije nego što sam je mogla pitati o ružama. Komšinica mi je ispričala da joj je na zadnji dan u bolnici zahvalila i rekla da će mi jednog dana objasniti njihov običaj. Vjerovatno je vjerovala da sam bila premlada da ga pamtim. Komšinica je nastavila donositi cvijet i poslije selidbe, dok god je živjela tu. Rekla je da sada, kad odlazi, želi da ja odlučim hoće li se običaj nastaviti.
Nisam tražila da mi neko svakog jutra ostavlja ružu. Posadila sam jedan grm pored kapije, ondje gdje je komšinica spuštala cvijet. Na dan selidbe odnijela sam joj prvu ružu koja se otvorila. Rekla sam joj da ne pamtim bolnicu ni njeno lice iz tog vremena, ali da sada znam kako su dvije žene pazile na mene dok nisam mogla ni otvoriti oči.
