„Sto pedeset eura“, rekao je mehaničar i spustio ključeve na pult. Čovjek je izvadio novčanik, a ja sam ustao prije nego što sam stigao razmisliti. „Za šta sto pedeset? Gledao sam vas. Vratili ste jednu žicu na mjesto. Trebalo vam je manje od dvije minute.“ U radnji je nastala tišina. Čovjek je zastao s novcem u ruci, a mehaničar me pogledao preko naočala.
„Onda si vidio koliko je trajalo. Nisi vidio koliko mi je trebalo da naučim koju žicu da vratim“, odgovorio je. To mi je zvučalo kao zgodan izgovor. Tražio sam da mušteriji pokaže šta je popravio. Bez rasprave je otvorio haubu, pokazao spoj i objasnio kvar. Čovjek je slušao, pa upitao: „A koliko bi neko drugi naplatio da nisam došao kod vas?“
Mehaničar je slegnuo ramenima. Tada je čovjek izvukao presavijen papir. Na njemu je bila ponuda druge radionice: zamjena elektronskog modula, rad i dijagnostika — ukupno 840 eura. „Tamo su mi rekli da auto ne ostavljam upaljen ni minut“, kazao je. „Kod vas sam prešutio šta su mi rekli. Htio sam čuti drugo mišljenje.“ Spustio sam pogled. Već sam bio proglasio lopovom jedinog čovjeka koji nije pokušao zamijeniti ispravan dio.
Ali mušterija još nije platila. Pokazala je na izblijedjelu fotografiju iznad pulta. „Je li ovo vaš otac?“ Mehaničaru se lice promijenilo. Klimnuo je i rekao da je umro prije tri godine. Čovjek je dugo gledao sliku. „Prije dvadeset dvije godine ostao sam na ovom putu sa ženom i bebom. Vaš otac nas je dovukao ovdje. Nisam imao dovoljno novca. Rekao mi je da prvo odvedem dijete kući.“
Mehaničar je sjeo na stolicu. „Znam tu priču. Majka ga je danima grdila jer je potrošio posljednje gorivo da vas dovuče.“ Čovjek se nasmijao, ali su mu oči bile pune suza. „Vratio sam se poslije nekoliko mjeseci. Radnja je bila zatvorena. Kasnije smo se odselili. Danas sam prepoznao dvorište, ali nisam bio siguran.“ Iz novčanika je izvadio još novca. Mehaničar ga je zaustavio: „Dug prema mom ocu ne ide u moju kasu.“
Naplatio mu je dogovorenih sto pedeset, izdao račun i zapisao šta je uradio. Čovjek je prije odlaska zamolio da jednom dovede sina — onu bebu iz automobila. Ja sam ostao kraj svog auta, postiđen. Izvinio sam se. Mehaničar je kratko rekao: „Dobro je što pitaš. Samo drugi put prvo saslušaj odgovor.“ Da li biste vi platili sto pedeset eura za dvije minute rada, ako vam je pravo znanje uštedjelo skoro sedamsto?
