SIN JE MAJCI REKAO DA MU TREBA NOVAC DA NE IZGUBI STAN – A ONDA JE ONA SLUČAJNO SRELA ČOVJEKA KOJI JE TAJ STAN KUPIO

SIN JE MAJCI REKAO DA MU TREBA NOVAC DA NE IZGUBI STAN – A ONDA JE ONA SLUČAJNO SRELA ČOVJEKA KOJI JE TAJ STAN KUPIO

 

Mira je imala sedamdeset tri godine i živjela sama u maloj kući na selu.

 

Imala je sina jedinca, Dalibora, koji je sa suprugom i dvoje djece živio u gradu.

 

Jedne večeri Dalibor je došao kod nje vidno uznemiren.

 

„Mama, napravio sam veliku grešku.“

 

Rekao joj je da mjesecima kasni sa ratama kredita za stan.

 

„Ako do kraja mjeseca ne uplatim 18.000 maraka, banka nam uzima stan.“

 

Mira se prestravila.

 

Najviše je mislila na unuke.

 

Imala je nešto ušteđevine, ali nedovoljno.

 

Zato je prodala komad zemlje koji je naslijedila od roditelja.

 

Skupila je 18.000 maraka.

 

Predala je sinu kovertu.

 

„Samo nemoj dozvoliti da djeca ostanu bez krova nad glavom.“

 

Dalibor ju je zagrlio.

 

„Mama, spasila si nas.“

 

Prošlo je šest mjeseci.

 

Mira je vjerovala da je problem riješen.

 

A onda je jednog jutra otišla u grad da završi neke papire.

 

U autobusu je srela starog poznanika Željka.

 

Dok su razgovarali, spomenuo je njenog sina.

 

„Čuo sam da se Dalibor preselio.“

 

Mira se zbunila.

 

„Nije se preselio.“

 

Željko ju je čudno pogledao.

 

„Kako nije? Moj rođak je kupio njegov stan još prošle godine.“

 

Mira je osjetila kako joj se ruke hlade.

 

„Kada?“

 

„Prije najmanje osam mjeseci.“

 

To je značilo da je stan već bio prodat prije nego što joj je Dalibor tražio 18.000 maraka da ga navodno spasi od banke.

 

Mira nije ništa rekla sinu.

 

Odlučila je prvo provjeriti.

 

Nekoliko dana kasnije otišla je na staru adresu.

 

Pozvonila je.

 

Vrata je otvorio nepoznati muškarac.

 

„Izvinite, tražim Dalibora.“

 

Čovjek je odgovorio:

 

„On ovdje odavno ne živi. Ja sam ovaj stan kupio od njega.“

 

Mira se uhvatila za ogradu.

 

„Kada ste ga kupili?“

 

Muškarac joj je rekao datum.

 

Nije bilo nikakve sumnje.

 

Sin ju je slagao.

 

Ali tada je muškarac rekao nešto još čudnije:

 

„Ako ste vi njegova majka, možda biste trebali znati da Dalibor od mene nije dobio mali novac.“

 

Mira ga je pogledala.

 

Stan je prodat za mnogo više nego što je očekivala.

 

Gdje je onda završio novac od prodaje?

 

I zašto je poslije toga od majke uzeo još 18.000 maraka?

 

Te večeri Dalibor je došao kod nje kao da se ništa nije dogodilo.

 

Mira je na sto stavila samo jednu fotografiju.

 

Bila je to fotografija novog vlasnika ispred nekadašnjeg Daliborovog stana.

 

Sin je problijedio.

 

„Mama… odakle ti ovo?“

 

Mira ga je pogledala.

 

„Prodala sam očevu zemlju da ti spasim stan koji više nije bio tvoj.“

 

Dalibor je spustio glavu.

 

„Mogu objasniti.“

 

I tada je priznao pravi razlog zbog kojeg mu je trebalo 18.000 maraka.

 

Nije bio kredit.

 

Nije bila banka.

 

A kada je Mira saznala gdje su završili i novac od stana i njena ušteđevina, shvatila je da je problem njenog sina mnogo veći od jedne laži.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *