MAJKA JE SNAHI GODINAMA ČUVALA DJECU BESPLATNO – A ONDA JE SLUČAJNO ČULA KOLIKO SNAHA NAPLAĆUJE NJENU „POMOĆ“
Olga je imala sedamdeset jednu godinu i živjela svega nekoliko ulica od sina Marka i snahe Tamare.
Imali su dvoje male djece.
Kada se Tamara poslije porodiljskog vratila na posao, nisu znali ko će čuvati djecu.
Olga je odmah rekla:
„Nećete plaćati dadilju dok baka može.“
Tako je počelo.
Pet dana sedmično dolazila je kod njih prije sedam ujutro.
Spremala je djeci doručak, vodila starijeg unuka u vrtić, kuvala ručak i čekala roditelje da se vrate s posla.
Nikada nije uzela ni marku.
„Meni je dovoljno što sam sa unucima“, govorila je.
Tako je prošlo skoro četiri godine.
Olga je ponekad bila umorna, ali nije željela da se žali.
Jednog dana snaha joj je rekla:
„Mama, moja koleginica traži nekoga da joj pričuva djevojčicu dva puta sedmično. Možete li i nju uzeti dok ste već sa našom djecom?“
Olga je pristala.
Djevojčica je počela dolaziti.
Njena majka bi je ujutro dovela, a poslije posla pokupila.
Olga je vjerovala da samo čini uslugu.
Sve dok jednog popodneva majka djevojčice nije rekla:
„Gospođo Olga, stvarno ste zaslužili svaki dinar koji vam Tamara daje.“
Olga se zbunila.
„Kakav novac?“
Žena se nasmijala.
„Pa 400 maraka mjesečno koje joj dajem za čuvanje.“
Olga je zanijemila.
„Vi Tamari dajete 400 maraka?“
Žena je shvatila da nešto nije u redu.
Objasnila je da joj je Tamara rekla kako taj novac svaki mjesec prosljeđuje svekrvi.
Olga nije rekla ništa.
Te večeri, kada je snaha došla kući, ponašala se kao da se ništa nije dogodilo.
Ali sljedećeg jutra nije došla da čuva djecu.
Tamara ju je odmah nazvala.
„Mama, gdje ste? Kasnimo na posao!“
Olga je mirno odgovorila:
„Danas pitaj onu ženu kojoj naplaćuješ moj rad.“
Nastala je tišina.
Tamara je pokušala objasniti.
„Nije to tako kako izgleda.“
„Onda mi objasni kako izgleda.“
Snaha je priznala da već skoro godinu dana uzima novac.
Ali rekla je nešto što je Olgu još više povrijedilo:
„Pa vi ste ionako ovdje zbog svojih unuka. Šta vam mijenja još jedno dijete?“
Olga je spustila slušalicu.
Nije prestala čuvati svoje unuke.
Ali djevojčicu više nije čuvala preko snahe.
Njena majka je od tada novac davala direktno Olgi.
Kada je Tamara saznala, naljutila se.
„Znači sada naplaćujete?“
Olga ju je pogledala.
„Ne naplaćujem ljubav prema unucima. Naplaćujem posao koji si ti godinu dana naplaćivala umjesto mene.“
Ali priča tu nije završila.
Nekoliko mjeseci kasnije Olga je slučajno saznala da 400 maraka nije bio jedini novac koji je snaha godinama uzimala koristeći njeno ime.
A kada je saznala od koga je još Tamara tražila novac, prvi put je odlučila da sve kaže sinu.
